Sjećate li se vremena od pred par godina, kada se neki mudrac sjetio da bi se poduzeća u državnom vlasništvu trebala restrukturirati, a potom prodati privatnom sektoru, uglavnom onom dijelu sektora koji je imao tihu podršku glavonja sa vlasti?
Ako ste ekonomski nevježa, recimo, ako ste završili filozofski fakultet, pa ste lektor ili ako ste arhivist, šnajderica ili urar, pojma nemate kaj to znači restrukturiranje.
Ne da mi se sada naširoko elaborirati i imati ovdje predavanja, pa da vam rastumačim u kratko.
Obzirom da se radi u hrvatskim državnim firmama, onda je red da se pojsani što je to restrukturiranje na hrvatski način.
Riječ restrukturiranje ima više inačica u hrvatskom jeziku.
Gledam u Spectatorov rječnik, koji nije nikad objavljen, a napravljen je iskustvenom metodom, osjetom na vlastitoj koži.
Dakle, restrukturirati znači: spičkati, razjebati (uništiti nešto), potaracati da trava ne raste.
Dakle, država je najprije plaćala elaborate raznim mufljuzima smještenim u nekakvim agencijama, revizijama, pravim lešinarima, koji su za vrlo debele honorare, radili nekakve elaborate, koji su se provodili u djelo u firmama u državnom vlasništvu.
Poznat mi je slučaj, imam i svu dokumentaciju, da je poduzeće koje je prije restrukturiranja imalo 2.300radnika, od kojih 1.800 proizvodnih, godišnju realizaciju od 500.000.000 kuna, ej, pola milijarde kuna (!!!), 260.000 kuna po radniku, kao rezultat uspješnog provođenja restrukturiranja palo na 600-700 radnika, godišnju realizaciju od osamdesetak miliona kuna.
100.000 kuna po grlu.
Struktura radnika nakon restrukturiranja bila je takva da je broj neproizvodnih radnika sa 500 pao na 400, a broj proizvodnih radnika sa 1.800 na oko 300.
Bit tih restrukturiranja (razjebavanja, taracanja ili spičkvanaja)je uvijek ista.
Rješavanje radne snage. Smanjenje broja radnika.
Kako bi se pogodovalo nekakvom favoriziranom kupcu, koji je u pravilu uvijek odustajao kad su budale napravile restrukturiranje.
Budaletine u svilenim odijelima, koje rade elaborate za druge budaletine u svilenim odijelima, naravno nisu pod smanjenjem broja radnika uopće razmatrali smanjenje broja zaposlenih režijskih radnih mjesta.
Nego su potjerali radnike. Valjda zato jer se govori o smanjenju radne snage.
Neradna snaga se nikad nije spominjala, pa se nije ni smanjivala, osim prirodnog odljeva.
A radnike su tjerali na način da su se dijelile poticajne otpremnine.
Koliko si godina staža proveo u preduzećetu toliko te love zapada.
Za tridesetak godina grbljenja u poduzeću dobio si otpremninu od 200.000 kuna.
U toj svoti sadržana je sva muka tvog, uvijek, više desetljeća, potplaćenog rada, ali i veselje budaletina koje su te se riješile.
A radnici su uzimali otpremninu u džep i odlazili raditi kod privatnika. Ostali su oni koji nisu mogli naći ništa, koje nitko nije htio, šepavi mravi.
Svaka ljudska duša koja je napustila firmu, bila je samo jedan broj u tablici koju su radili bešćutni konji u svilenim odijelima.
Pa sad, nakon uspješnog restrukturiranja po hrvatskom modelu, poduzeće ima knjigovođe i analitičare koji nemaju kaj knjižit ni analizirat, ali vrlo strpljivo čekaju nemale plaće, koje su naravno povećane jer je smanjen broj radnika.
Kada se pojavi potreba za poslovima iz djelokruga poslovanja poduzeća, onda onih tristotinjak šepavih mrava koji nisu otišli, posao ne mogu obavljat, pa se uzimaju vrlo skupi kooperanti, koji rade posao koji su u tom poduzeću prije radili sami.
Samo desetak puta skuplje.
I niko radi toga nikada nije bio obješen za jaja, nikoga nisu uvaljali u katran pa u perje i nosili na željeznoj šipki.
Jer to je restrukturiranje na hrvatski način.
Baja pod čijom se komandom sve radilo, eno ga, danas ponosno sjedi u Saboru, docira i kenja, pametuje svakome.
Čak i potpredsjeda Saborom!
A meni se bljuje.
Zašto sve ovo pišem?
Jer ponavljam : Za tridesetak godina grbljenja u poduzeću dobio si otpremninu od 200.000 kuna.
U toj svoti sadržana je sva muka tvog, uvijek, više desetljeća, potplaćenog rada, ali i veselje budaletina koje su te se riješile
A šofer Milana Bandića je danas, šesti dan, ukupno do sada zaradio 205.020 kuna.
5.020 kuna više od naknade koju si dobio na ime minulog rada od trideset godina!
U samo šest rana.
Javljaju mi sa Trga bana Jelačića, da je mesar Imbra iz mesnice na Dolcu, jutros donio nekoliko sendviča sa debelo narezanom podrigušom tirolskom salamom, koje je po špagi dodao promrzlim i glasnim izviđačima USKOKA, koji na kandelabrima još uvijek izviđaju.
Provode izvide.
Kako je i najavljeno.
A do sada ništa čuli, ništa vidjeli, pa nemaju ništa ni reći!
