Koncert je rasprodan. U samo dva dana, prodano je pola miliona karata. Koncert će se održati, kako svaki pravi Hrvat, ali i mrzitelj svega hrvatskog zna, 05.07.2025. na Hipodromu u Zagrebu. Na koncertu će muzicirati (glupo je reći glazbirati) ili dernjati se Marko Perković Thompson, bez kako sada stvari stoje, pratećeg banda. Kao i uvijek kad su u pitanju zbivanja na desnoj strani, a MPT jest ikona desne strane, pred važne događaje, bilo ti izbori ili naprosto koncert, nastane razdor, posvade se ili oko funkcija ili oko novaca, dože mu na isto. Uvijek je novac, jer novac je bitni razlog desnog domoljublja. Pa je MPT samo dva mjeseca prije koncerta ostao bez bande. Znam da to nije problem, jer svaki, pa bio to i trećerazredni muzičar koji svira na svadbama po Špičkovini, Mudeljima, Brnazama, zna svirati sve Thompsonove pjesme, jer one lovu nose na svadbama.
Organizator je objavio da su karte rasprodane, Da ih više nema. Malo sam bacio pogled na Google Maps. Hipodrom je, dobre ruke procjenjeno, dugačak pet stotina metara, a širok tri stotine metara, to je oko stotinu i pedeset tisuća metara kvadratnih. 150.000 m2.
Pola miliona ljudi na 150.000 metara kvadratnih. Ulaz na koncert trajati će kažu, pet sati. Koncerti obično traju dva sata. Pa izlaz s koncerta pet sati. Ukupno 12 sati.
U tih dvanaest sati pola miliona ljudi biti će stisnuto na prostoru na kojem se nalazi ogromna pozornica, tri ili četiri reda ogromnih zvučnika, koji će svakako oduzeti veliki dio prostora. Dodajmo tome šankove, mobilne zahode, prostor se neumitno smanjuje.
K tome, pola miliona ljudi, dvanaest sati…
A kad krene pišanje…
Koliko li je to pišanja, ako svi baš imaju dobru bešiku, pa u dvanaest sati pišaju samo tri puta, milion i pol pišanja. U koliko onih zelenih kabina? A što ako ih stisnu crijeva, samo jednom u dvanaest sati. Pola milona sranja. Pola zahoda bit će napunjeno do krova već prije samog koncerta. Kamioni s kabinama punih govana probijat će se kroz okruženje prepuno domoljubnog zanosa.
Normalno je, naročito kako stoje stvari zadnjih godina, toga dana očekivati paklenu vrućinu. A kad je vruće pije se. Nek je to najmanje dvije litre tekućine u dvanaest sati. Četiri bočice vode od pola litre po grlu izderanom od deranja Herceg Bosno srce ponosnooooo.
Dva miliona bočica vode, najmanje, 1.200 bočica u paleti, poput pišaline vruće vode. 1.670 paleta vode. Pedeset i šest šlepera vode. Kako će tu silnu vodu dopunjavati po šankovima, kroz natiskanu masu koja upravi skače i viče Nećete u Čavoglave, niste Niprije?
Kako će rasplesani obožavatelji Thompsona kad usklikne Za dom, uz žestoke gitarističke riffove Čavoglava, plesati?
Niprije
Zamislite površinu od jednog kvadratnog mjesta, stanite u taj prostor, nek s vama stane još troje ljudi, tako da ništa ne viri izvan tog prostora. Pa se počešite, po nosum po guzici, sagnite se zavezati cipelu. Jerbo na metar kvadratni stanu četiri osobe, a površina je 150.000 metara, dobre ruke, a manja je, jer stage, jer zahodi, jer šankovi.
I stanite tako dvanaest sati. Ma nek vam cijelo vrijeme svira Thompsonov CD ili Cecin, ili GNR, svejedno je. Samo stojte, sjedit nećete. Počnite vježbati. Da ste u kondiciji. Da, upalite i grijanje na najjače. Na trideset i nešto.
Pola miliona ljudi. Cijeli, do zadnjeg stanovnika, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Velika Gorica, broje 482.914 stanovnika. U svakom tom gradu, svakog dana, na žalost umiru ljudi. Naročito po velikim vrućinama. Obolijevaju ljudi, dobivaju napadaje slijepog crijeva i što ja znam što sve ne. Neke opali i vrućina u tikvu, pa pobenave. Koliko li takvih slučajeva, na žalost čak i smrtnih, možemo očekivati tog vrelog ljetnog dana na Hipodromu u masi u kojoj po četvero ljudi stoji na metru kvadratnom?
Medved u potrazi za kartama
Javio se sada i ministar Medved, kaže da će ministarstvo kojem je on na čelu, pomoći braniteljima da dođu do karata. Naravno da nije rekao što znači ta pomoć. Hoće li im karte platiti, hoće li, pošto su sve karte rasprodane, dužnosnici ministarstva kupovati karte na Njuškalu po nekoliko puta višim cijenama od preprodavača i dijeliti ih braniteljima. Ili će se naprosto otiskati još karata? Koliko? Jerbo, Hrvatska ima preko pola miliona branitelja, što je nešto malo više od broja branitelja koji su prema riječima neumrlog Franje sudjelovali u ratu, njih 360.000?
A kad smo već ko sramotnog, mogli su kad su već stvarali državu stvoriti bolju državu, a ne ovo čudo u kojem živimo.
Kao čovjek koji je sudjelovao u najtežoj bitci rata, čovjek koji NIKADA nije regulirao svoj braniteljski staž, pitam se, koliko dugo će branitelji biti građani prvog reda? Branitelji koji se besramno hvale da su oni stvorili ovu državu, bezobrazno obezvređujući rad svih onih, a bilo ih je na stotine tisuća, koji su u vrijeme rata proizvodili sve za front, uz minimalne plaće, ne gledajući ni radno vrijeme ni subote ni nedjelje? Vrlo često pod granatama i uzbunama.
Sramotno. A kad smo već ko sramotnog, mogli su kad su već stvarali državu stvoriti bolju državu, a ne ovo čudo u kojem živimo.
Zar nisu dovoljne beneficije koje uživaju, naročito onih dvijestotinjak tisuća koji su se upisali u dlan ruke ministra, a Medveda, dugo nakon završetka rata? I još se upisuju.
Hoće li ministar Medved organizirati da se prikupe i nekakvi svirači za koncert, kad se već nudi. Što će karte, ako nema svirača?
Hoće li ministar Medved organizirati da se po ljetnim gužvama na autoputovima, barem dvije trake označe za promet i vožnju branitelja?
Puno je tu pitanja, puno nelogičnosti. No, vrijeme ide. Proći će i to…
