Jutarnji list objavio je članak. Popis onih o kojima čitamo svakog dana, popis javnih djelatnika, ministara, savjetnika premijera, saborskih zastupnika, sudaca, predsjednika povjerenstava, čak i onog o sukobu interesa, šefova sindikata koju u životu nisu ništa napravili za svoje članove, a svi oni zbog obavljanja svojih funkcija stanuju u bijelom Zagrebu gradu, a stanove plaćaju mrvicama eura.
Dok podstanarski stan od četrdeset kvadrata na periferiji, u Dubravi u Zagrebu, trgovac Franjo zaposlen u nekakvom dućanu, s plaćom od najviše 1.100 Eur, plaća između šest stotina pedeset i sedamsto i više eura, nekakva državna tajnica, s neto plaćom od 4.000 EUR, točnije 3.998,12 EUR, takav podstanarski stan, ali nipošto u predgrađu, plaća punih sto šezdeset i četiri EUR-a. Državni tajnik u ministarstvu branitelja, nekakav Zlatan Bašić, iz kvote Domovinskog pokreta stan od 48,08 kvadrata plaća punih 31.89 Eur. I ja uistinu vjerujem da on ima puno puno više razloga voljeti ovu jebeno pokradenu Domovinu od mene. Plaća rečenom heroju s Trpinjske ceste je 4.331 EUR neto. Svaki mjesec kapne četiri i pol soma eurića platice. Dovoljno da pod istim uvjetima iznajmi sto pedeset stanova od 48 kvadrata. Ma da je Trpinjsku cestu asfaltiro do Mjeseca, što je previše, previše je.
Ima na toj listi i ljudi koje sam poštovao, smatrao sam da su ispravni i pametni ljudi, a ipak, zajebo sam se. Dosta mi je teško pisati ovaj članak, zgranut bezobrazlukom, pohlepom prema svemu, otimačini dobara koja običnim građanima, njihovoj djeci ni izbliza nisu dostupna.
Dok nas ministar Bačić svojim mutavim hrvatskim trijumfalno i ponosno pokušava uvjeriti kako je velika sreća imati stan od osamnaest kvadrata, a pola Korčule pripada njemu, pojavi se ova lista, kao evidentan dokaz u kakvoj kaljuži se valjamo.
Na toj sramotnoj listi su i suci i njihovi jeftini stanovi, i parkirna mjesta. Državni odvjetnici, Uskoci, zastupnici, ministri. Oni su tu kao garancija da se ovakav nemoral neće prekinuti.
