Oduvijek volim čitati. Kad nemam što čitati, čitam napise na konzervama. Trojezični napis na Podravkinom Goveđem gulašu znam napamet, recitiram ga i spreda i straga. Frendove mi je uvijek je zabavljala moja navada da vrlo pažljivo čitam političke programe političkih stranaka. I to više puta, da mi sve uđe u glavu.
Jerbo, ko normalan čita program političkih stranaka? I tko ga ozbiljno shvaća?
To što ih ja čitam, ne znači da ih i ozbiljno shvaćam i prihvaćam. Jerbo, sve su to samo lažljivci. Ej, dragi moji, kakvih sve tu budalaština ima, ima stvari kojima se ne bi dosjetio ni Branislav Nušić. I građani to puše, žestoko uvlače da im se oči izbelje ki žabi. I biraju tipove koji su u programu napisali da su da prostite, budale i da računaju na podršku, glasove istih takvih budala.
Odavno je moj interes za zbivanja u SDP-u popustio. Ali baš žestoko popustio. U vrijeme kad su na glavnoj pozornici bili ozbiljni komičari, Bero, Peđa, dRajko, Maras, Komadina, moglo se uvijek nešto napisati. U to vrijeme stranka je još nekako imala i ime, ali oni su ga marljivo srondavali svakim danom sve više. Da bi na kraju lopatu u ruke predali Siniši Hajdašu Dončiću, velikom favoritu Zeusa, a Dončić ili ipak Hajdaš, će stranku pokopati.
A njegovim izborom, koji je bio sve ali ne čist, dovoljno se sjetiti izgubljenih glasova u Dalmaciji, članovi koji su istrenirani dugogodišnjom šalabahter demokracijom, po defaultu spremni sudjelovati i tolerirati sve izborne prevare, glasali su za njega.
A on je bio uvjerljivo najgori kandidat od svih ostalih kandidata.
Iz vreće pičaka, kurac su izvukli.
Njega je rekao sam, podržavao Zeus, a kakav smisao za kadrovsku politiku ima Zeus, pokazao je imenovanjima za ministre svakakvih reproduktivaca širokog spektra. Sjećate li se Jakovine, Marasa ili onog jadnog Zmajlovića ili Grčića? E, to vam je to. Tražio ih je svijećom po svijetu. Bilo bi dobro da je dućan gdje je kupio tu svijeću zatvoren. I potaracan. Da se opet ne ponovi.
I ondak, dođe do mene glas sa radija, ne sjećam se kojeg, ali sam siguran da nije bilo na Hrvatskom radiju, koji sve što SDP-ovci slučajno dobro nabodu, smatra netemom, po uzoru na Velikog Vođu kojem predano služe. Dođe glas da SDP ima prijedlog novog, potpuno novog sustava zdravstva. Bumo rekli reforme zdravstva. Riformz. Novi model. Moš mislit kaj bu to pametno, pomislio sam. I spikerica rafalno opali desetak teza. Ja sve slušam i nemrem vjerovat. Nakon dugo vremena, uboli su u sridu. Ideja zvuči fantastično. I pametno. I čestito. I dok je još moj ushit trajao, spikerica doda da će taj program pojašnjavati Boris Lalovac, budući kandidat za ministra zdravstva.
A to je i cilj. Sve one koji znaju, rasporediti na mjesta s kojima veze nemaju, pa možeš biti siguran da će sve otići u pičku materinu.
Znao sam, znao sam! SDP mora negdje zajebat. Baš ko ona poslovična krava koja opali nogom u punu kantu mlijeka.
Boris Lalovac, dobar čovjek, pošten. Fantastičan financijaš. Vodit će zdravstvo, po ideji Siniše Hajdaša Dončića, čovjeka koji neumoljivo i vrlo strpljivo vuče SDP u ponor.
Fantastičnog golmana postaviti da igra lijevo krilo. To može samo SDP. Pa kad dođe pitanje na nekakvoj presici o nekakvom medicinskom incidentu, dragi i dobri Boris gledat će u novinare ki tele u šarena vrata. A to je i cilj. Sve one koji znaju, rasporediti na mjesta s kojima veze nemaju, pa možeš biti siguran da će sve otići u pičku materinu. Točnije u tri.
A dobri i dragi Boris im je nekako trn u oku, silom ga guraju na položaje s kojima on blage veze nema. Valjda im je trn u oku. Sjećam se kad su ga bagerom gurali da bude kandidat za gradonačelnika Zagreba, potpuno protiv njegove volje. Nije htio ni u ludilu. I tko za što bi bilo, da Boris nije pokazao klasu i samo izjavio, Pa ja sam hajdukovac.
Tražim po novinama, evo našao sam. Tu piše:
A u mene pamćenje ko u slona. Zapametio sam ja, bilo je davno, na jednoj tribini u Švarcovoj, na pozornici sjedi pokojni Dražen Jakopec, duša od čovjeka, btw., zakaj Bog uzme uvijek dobre ljude sebi? Valjda zato jer je sebičan. A nama ostavlja bezveznjake. Kraj Jakopeca sjedi Mirando Mrsić i priča o zdravstvu. Jerbo on je liječnik, i to liječnik odlikaš. On je i autor po meni najvećeg projekta u Hrvata od vremena Andrije Štampara, Fonda Ane Rukavine. SDP se naravno, hvali Fondom, ko da su ga Maras, Jakovina i Zmajlović izmislili i napravili. Ko Plenković što se hvali s Pelješkim mostom. I ondak je on, drug Mirando, tamo pričao da bi se zdravstvo financiralo iz poreza, na bogatstvo i nekretnine, ali i dio PDV-a bi pokrivao zdravstvo. A plaće bi se rasteretile. Ideja mi se jako, ali baš jako svidjela, pa sam valjda zato i zapamtio. I sad evo, sjetili se kompilator i kradljivci tuđih ideja u SDP-u da bi to moglo bit dobro. Ali nisu se sjetili da bi bilo dobro da zdravstvo ipak vodi liječnik, a na posljetku, to je Mrsićeva ideja, pa su dali Lalovcu da provodi reformu zdravstva, a valjda će Miranda Mrsića staviti da se bori s kamatnim stopama i inflacijom. Oće malo Đoku. Jerbo im smeta.
Ovo sve šašavo. Imati ovakva dva kapitalca, pa jednog krivo postavit, a drugog ignorirat, Mirando im je samo izvor dobrih ideja. Skrivaju ga u nekoj šupi u podrumu i samo otvore vrata i pitaju, Ima li što?
Ali to je i logično jer, Što gore to bolje. Tako se ponaša SDP pod dirigentskom palicom Hajdaša Dončića.
Oni sad kreću na turneju po obali pričati o inflaciji i utjecaju na turizam. Naravno, poput medveda na lancu vuku Borisa Lalovca. A turističkim radnicima se jebe i za Lalovca i Dončića i Plenkovića, oni će dignut cijene i boli ih briga za inflaciju.
SDP nikako pogoditi temu koja je bitna, ali baš svim građanima. A to je zdravstvo. Lijepo molim, ako koji član SDP-a čita ovaj članak, nek kaže svom Dončiću da je najbitnije zdravstvo.
Jer su i stare babe meni krezubo frfljale, Sinko moj, samo da je zdravlja. I one su znale, ali SDP-ovci ne.
