Vrućine su takve da mi se čini da mozak počinje kuhati, isparavati. I po ovim vrućinama ukazao se Andrej Plenković, poput vrelog Sunca, svojim obožavateljima i štovateljima. Sjeli su za stol, bili su tu Intelektualci iz Domovinskog pokreta, predvođeni apologetima političke misli, Ivanom Penavom i Josipom Dabrom, došli su i nekakvi pizdeki iz ko fol liberalnih i centrističkih stranaka, navodno još postojeći HSLS – predsjednik i zastupnik Dario Hrebak, lopove iz HNS – predstavljao je Krunoslav Lukačić kji je naslijedio onog štakora Predraga Štromara, pa što god , to značilo nekakav HDS – i njegov Hrvoje Zekanović, a došli su i penzići iz HSU – u liku Marinka Lukende. I dupelisci, sjecikese i politički koruptivci iz nacionalnih manjina su došli. Sjeo je Pemac Vladimir Bilek, Talijanac Marin Corva, slab sam s talijanskim, pa ne znam čita li se to Korva ili nekako drugačije, slično. Ako je suditi po prethodniku bit će da se ipak čita drugačije, došao je i Orbanov potrčko Robert Jankovics koji je kupljenim glasovima upao u Sabor u svom prvom mandatu, a bio je tu i ciganski kralj Veljko Kajtazi. Žetončići – kurtončići Boška Ban Vlahek, Dario Zurovec, Darko Vuletić došli su iskazati svoju vjernost kako su to naglasili projektnoj suradnji.
Tema sastanka održanog po ovoj vrelini, upravo je bio projekt. Projekt kako još jače uništiti Hrvatsku.
Beskrajne količine otpada kojeg se jadna Europa na jedvite jade riješila, utrpavši ga budalama, rasute su diljem Hrvatske. Gospić, Benkovac, Zadar, Varaždin, a naravno da će toga biti još, postaju mjesta na kojima će život biti teđak ili nemoguć, ako ne sada onda slijedećim generacijama. A ekipa lezilebovića skupljena tog vrelog dana, zaključila je da je to posve u redu, ne vide niđta čudno u svemu tome. Ne, nisu ponudili za odlagališta otpada svoja mjesta u kojima žive. Nisu tako ludi. Jer, najljepše je tuđim kurcam po gloginjama mlatit.
Najljepši komaček Zemljine kore nastanjuju neviđene budale. Prilično dobar slogan za turističku propagandu, kaj ne?
Hrvatska je najprije, još od vremena Franje, pokradena. Pokradene u tvornice, pokradene su brojne nekretnine, pokradena je lova od stambenog fonda. Kralo se pod okriljem rata u vrijeme kad je narod stao kao jedan u obrani domovine, nestale su tvornice, rasprodani strojevi, otpušteni stručnjaci. Ošlo sve u kurac. Nestala je i lova iz fonda koji se punio prodajom stanova koje je izgradila Jugoslavija za svoje stanovnike, a koji su se dijelili na temelju godina rada u poduzećima. Dobili smo kapitalizam. Pravi pravcati, onaj iz prvobitne akumulacije kapitala. Iz rata su se vraćali branitelji koji nisu imali gdje raditi jer su im poduzeća rasprodana đilkošima, belosvetskim varalicama, gologuzanima i postajali obična najamna radna snaga, koju se mamuza i radi joj se što hoće, naravno za male pare. Iz rata su se vraćali generali, a vozači autobusa, konobari, harmonikaši, prijeratne propalice i protuhe. Sad su postali propalice i bogataši. U ratu. Kako? Ha, ne znam. Osim nekolicine starih generala, tipa Stipetić, postoji li makar i jedan general iz tog vremena čije ime se s vremena na vrijeme ne pojavi u crnim kronikama. Neviđenim talentom, istovremeno smo sjebali čvrstu tvrđavu, javno zdravstvo, projektirano i desetljećima građeno po ideji velikana Andrije Štampara. Sjebali smo i naravno, obrazovanje, jer važno je da je narod što tuplji i gluplji, lakše je vladati neukim pukom. Šakom i kapom priznaju se nekakve diplome nekakvih čudnih učilišta, koje brat bratu ne bi priznao, a sretni vlasnici tih diploma postaju visoko pozicionirani državni dužnosnici. Napravili smo ruglo od države. Narod i dalje želi imati ruglo od države, svaki puta biraju sve gore i gore. Kad pomisliš to je to, izrone novi. Poput govana što na površini plutaju.
Najljepši komaček Zemljine kore nastanjuju neviđene budale. Prilično dobar slogan za turističku propagandu, kaj ne?
Skupina bezveznjaka i mlatimudana, političkih profitera, jahača koji oštrim mamuzama mamuzaju narod ne bi li ostali na vlasti, tog je vrelog dana jednoglasno procijenila da se u Lici, sada sablasnom skladištu opasnog otrova skupljenog diljem Europe koja nije dala skladištiti taj otpad kod sebe, bezopasan.
Plenković kaže da se voda može piti. A u Gospiću po ovim vrućinama danonoćno zalijevaju silos u koji je pohranjen dio tog otpada vodom da otrovni plinovi koje taj otpad luči, ne eksplodira.
Već se pojavljuju nekakvi napisi da je za sve kriv naravno, SDP. Pa se vade nekakvi zakoni doneseni u vrijeme Milanovićeve vlade. A ljeto je.
Zastupnici namaču jaja u moru. Predsjednik, tko zna je li živ, a vrućine će potrajati, dugo. Jako dugo. A kratak je pamet u Hrvata, zaboravit će sve, kolektovno pamćenje u Hrvata ne seže dalje od petnaest dana. Čak postoji i popularna pitalica revalica Ako ne znap što je bilo. Iz neke zajebancije kaže pitalica revalica Ako ne znaš sta je bilo nek’ ti kaže Lika. A lika zatovana , tko zna, možda je ovo zadnja generacija ličana s dvije ruke. Možda će slijedeće generacije imati tri ruke? Ili će svijetliti u mraku, pa će se postić velike uštede u energetici, naravno, zaslugom Andreja Plenkovića.
