Na izborima 2011. godine, Kukuriku koalicija predvođena SDP-om ostvarila je najuvjerljiviju pobjedu u modernoj povijesti Hrvatske, naravno, ako izuzmemo prve parlamentarne izbore, na kojima je HDZ pomeo sve pred sobom. Osvojenih mandata bilo je čak osamdeset. Brojkom, 80.
Jebe Musa, ali jebe i HDZ
Don dvotrećinske većine nedostajao je dvadeset i jedan mandat. Iako su imali komotnu natpolovičnu većinu, za svaku promjenu Ustava i dalje im je bila potrebna suradnja s HDZ-om ili Laburistima. Sjećamo se one Milanovićeve Ili mi ili oni, dakle, eventualna koalicija s HDZ-om nije bila moguća, a nije bilo govora, o bilo kakvom suglasju o bilo kakvoj promjeni Ustava. Ustav kako je napisan, napisan je. Uklesan u kamene ploče, upravo onakve na kakvima je Mojsije je od Boga primio Deset zapovijedi, Dekalog, na planini Sinaj, Sinaj je poznat pod više naziva, kao Horeb ili Jebel Musa iliti Mojsijeva gora na Sinajskom poluotoku u Egiptu.
Sjećam se ja svega. Ja sam vam dragi moji, ko oni madraci od memorijske pjene, koji pamte svakave pizdarije. Kaj ne?
Naravno opet dvostruke konotacije.
Ustav u Hrvata se nemre mijenjat da ga jebeš.
Umjesto Jebel Musa, jebe HDZ.
Božić i Dan Armije, komunistima, novostvorenim HDZ-ovcima, sve je to isto
U Prvom sazivu Sabora koji je izglasao Ustav, Sabor je još bio trodoman, HDZ je ostvario povijesnu i do danas neponovljenu dominaciju. HDZ je osvojio 205 od ukupno 351 mandata, što čini oko 58,4% svih mjesta u Saboru. Taj je rezultat bio dovoljan za apsolutnu vlast, a uz podršku samo nekoliko zastupnika, naravno iz redova manjina ili manjih stranaka, lako su dosezali i dvotrećinsku većinu za ključne odluke.
Božić i Dan Armije, komunistima, novostvorenim HDZ-ovcima, sve je to isto
Pa su tako donijeli i Ustav RH, odmah nazvan Božićni Ustav, usvojen je u Saboru, dana 22.12.1990. Kao što znamo svi, Božić pada 25.12. svake godine, a datum donošenja Ustava poklapao se s jednim drugim događajem, kojeg je 90.000 donedavno zagriženih članova SKH koji su prešli u HDZ, naprosto preko noći zaboravilo.
Božić i Dan Armije, komunistima, novostvorenim HDZ-ovcima, sve je to isto
Božićni Ustav donesen na Dan Armije. Pa jebemu mater, imamo li mi Hrvati bilo koji važan događaj za koji mrtvi ladni možemo reći Desilo se tada i tada, bez da lutamo pogledom po licima okupljenih sve čekajući da će netko reći Nije točno?
Ustav je napisan. Uklesalo ga u kamen. Kakav je je. Moš ga jebat. Ustav čuva Ustavni sud. Kakav je je. Moš ga jebat. Situacija, kakva je je, moš ga jebat.
HŽ radnički vlak
Od 1990. do danas, 2026. kroz Sabor je prošlo zastupnika i zastupnika. Od toga, mogli bi popuniti barem jedan dupkom puni radnički vlak HŽ-a što prometuje na liniji Zaprešić – Glavni kolodvor, zastupnicima koje u stvarnom životu pristojni ljudi ne žele sresti niti na ulici. Kokošari, sjecikese, budale, kriminalci, ratni profiteri, lažljivci, teško je pronaći pravi izraz pod koji bi se svi zajedno mogli podvesti. Možda Nedostojnici. Ali ne, izraz je preblag za količinu gađenja koju oni samom svojom pojavom izazivaju.
Broj građana koji koriste svoje pravo, pravo birati i biti biran, je u padu. Građanima, onim običnim ljudima koji žive od svog rada, nastojeći povezati kraj s krajem, nekako preživjeti, politika je odavno postala antipatična. Shvatili su da se njome bave prije svega karijeristi, postratni profiteri, kokošari, sjecikese, budale, kriminalci, lažljivci. Pa na politiku gledaju s gađenjem. Gađenje pokazuju na izbore.
Ne izlazeći na njih.
Budale pobjeđuju iskustvom
Moram biti iskren, politikom se bave i pošteni, pametni i časni, ali u svakoj prilici su bukom, vrijeđanjima, lažima nadglasani. Upravo kao što je davno rekao Mark Twain: Nikada se ne raspravljaj s glupim ljudima. Oni će te povući dolje, na svoj nivo, a tu će te pobijediti i dotući iskustvom.
Nedavno je nekakva žemska, realno bitna samo užim članovima svoje obitelji, pretrčala s ljevice direkt u glavnu jazbinu desnice. HDZ. U kampanjama je mahala crvenom zastavicom, mjerila tlak i šećer građanima, kao što SDP radi na svim izborima, obećavala, koketno klepetala trepavicama, pučila usne, ne bi li osvojila koji glas. I ušla u Sabor, kojeg nikad vidjela ne bi, da nije bilo SDP-a i njihovih obećanja građanima, koji danas kad gledaju to što se događa postavljaju pitanje: Pa kome sam ja to dao glas? Da ga odnese u HDZ? Pa jebem ti mater, nikad više na izbore.
Ta kenjara je naprosto lagala. U lice. Dobila glasove na prevaru i laži. Posve sigurno, na slijedećim izborima svi oni koji su glasali za nju, sada osjećaju nešto tvrdo u guzicama, pa neće izaći na izbore. A to i jest cilj. Ogaditi građanima izbore, a vojska stranačkih kozojeba izlazi redovito. I dobivaš izbore.
Šetalište Andreja Plenkovića
Članak 75 Ustava, onog donesenog na Dan Armije koji je prigodno pretvoren u Žićbo, propisuje da je osvojeni mandat vlasništvo pojedinca. Nikako stranke koja te stvorila, na listu stavila, kampanju platila, u Sabor postavila, a ti se okreneš i kažeš Pušite mi kurac. I odeš. I odneseš glas HDZ-u protiv kojeg si srala u kampanji i zato ušla u Sabor.
A kritične mase, dvotrećinske većine nema, pa da se izbriše taj glupavi član 75. Niti će je biti. Pa će Sabor postati Šetalište Andreja Plenkovića.
Opozicijske stranke ili mjere visinu kuruze ili se bave nekakvim čudnim stvarima, neživotnim. Pojma oni o životu nemaju.
Referendum
Nitko od njih se nije sjetio i rekao idemo na referendum, jer nema dvotrećinske većine. Referendumom ćemo onemogućiti prelijetanje. Odlučiš prijeći u drugu stranku, prijeđi, ali mandat nemaš. Postaješ samo jedan od običnih građana. Kome bi trebala u realnom životu Boška Ban za bilo što?
Siguran sam da bi na referendum nakon dugo vremena izašli oni koji na izbore ne izlaze. Jer su im na desetke istih kao Boška Ban politiku zgadili i svojim postojanjem destimulirali izlaziti na izbore. Oni bi svojim glasovima mogli vratiti povjerenje građana u politiku. Zabranom prelijetanja!
A opozicija, ništa.
A znate li zašto ništa?
Jer se svaki od njih nada da će biti pozvan na kavu s Plenkovićem.
