Počelo je nogometno prvenstvo. Milijuneri su se odmorili, mnogi od njih poboljšali stanje na svojim računima na opće zadovoljstvo plastičnih lutaka s pačjim kljunovima, a koje možemo vidit u pripijenoj i prekratkoj robi kako važno, pogleda skrivenih iza ogromnih cvika gledaju svoje sponzore koji pokušavaju prsima primit loptu, spustit je na zemlju i raspaliti po njoj. Uglavnom im to slabo polazi od noge, ali eto, boljih i nemamo.
Dalmaciju je zahvatio val nevremena, temperature su pale, svako malo negdje kiša, pa nevera, baca, lomi, kako to i biva u ljetnim mjesecima nakon užasnih vrućina.
A kolovoz je počeo.
Kolovoz, osmi mjesec u nizu. Ostatak svijeta zove ga August. Mi kolovoz. Jer je, nekad davno, dok su Hrvati imali i poljoprivredu, to bio mjesec u kojem se žito obično kolovalo, odnosno vozilo, s polja do mjesta gdje se obrađivalo ili skladištilo. Toga više nema. Žita je sve manje, otkupne cijene su sve niže, pa je i logično da ga je manje. Pšenicu su uzgajali seljaci. Seljaci pomalo nestaju, sad imamo seljačine, a to i nije bitno vezano uz zemljoradnju i stočarstvo,
Imamo seljačina, kolko ti srce poželi. Prema tome, naziv kolovoz je sada već, kako bi rekli u komšiluku, prevaziđen. Zastario. Passe. Nema više logike. Nema kola, nema žita, ostali samo seljaci na rubu egzistencije. I seljačine. Valjalo bi porazmislit o novom nazivu osmog mjeseca. Dati mu naziv po nečemu što ga uistinu obilježava, po čemu mi Hrvati znamo što se događa u mjesecu do sada, kolovozu iliti augustu (puj, puj).
A osmi mjesec, kad onako, zavaljeni u fotelju, dok srčemo kavu i malo porazmislimo, u nas Hrvata ima zajednički nazivnik. Da vas pokušam dovesti do zajedničkog nazivnika.
Što se sve događa u osmom mjesecu?
- Počinje nogometno prvenstvo
- Prva nedjelja u mjesecu, održava se Sinjska alka
- Proslava Dana pobjede u Kninu
- Maraton lađa na Neretvi
- Velika Gospa
Za sada je to tim redom, svake godine za redom, bez greške.
U taj niz valjalo bi ubaciti, sada sam već posve siguran i tradicionalni koncert Marka Perkovića Thompsona koji će se siguran sam, redovito održavati tu negdje oko Dana pobjede, a na kojem će biti od 100.000 do 2.000.000 posjetitelja, ovisno o lokaciji na kojoj će on guslati o ljubavi prema domovini za debele pare.
Prva dva događaja ove godine su iza nas.
Kiša i nevrijeme nad Sinjom spriječila su muškarčine i junačine koji na konjima gizdavim i vranim jure i gađaju batinom u Mercedesov znak obješen na špagi iznad ulice. Muškarčine i junačine koji obilježavaju junačku pobjedu u krvavoj bici nad Turcima pred tristo i nešto godina, odustali su od gađanja Mercedesovog znaka radi kiše. Pa se vade na konje, da bi konjima smetalo blato. buzdovanima kad ne bude kiše. Poprilično pederski. Kad smo kod pederluka, njihovi momci su jučer pokisli i danas svu valjda prehlađeni. Valjda su pred tristo godina preci današnjih junačina dogovorili s Turcima da se kolju i mlate topuzinama po glavama po lijepom vremenu, da se ne prehlade.
Kiši i nevremenu nije trebalo dugo, od Sinja do Splita, je nije to Rera koja je vozila tru ure od Sinja do Splita, pa je nevrijeme stiglo blagovremeno i pojebati utakmicu Hajduka i Istre. Stadion je bio u mraku. Nestalo je struje. Dalmacija je po svom razvoju ipak samo Afrika sa strujom, a jebi ga, jučer je bila samo Afrika. A stadion pun. Okupljeni na stadionu, namjerno ne kažem navijači, zaželjeli se onog čemu naši reporteri tepaju veličanstvena atmosfera.
A u Hrvata se veličanstvena atmosfera stvara pjevanjem, majmunskim hukanjem onima koji imaju tamniju kožu, jebanjem majke protivniku, proglašavanjem sudaca i protivnika pripadnicima Kajtazijeve manjine i naravno, izražavanjem spremnosti za dom.
Pa je jučer, kako to i spada, cijeli stadion skandirao Za dom, Spremni. A policija naravno, ništa. Ekipa sa stadiona će se danas uputiti prema Sinju.
Pa će danas navečer opet iskazati spremnost za dom. A policija, će opet poput alkara, U ništa. Pa će sutra opet biti spremnosti za dom, ali ovaj puta u Kninu. Policija neće ništa. Tradicionalno policijsko U ništa.
Onda će nogama laganim, do Neretve, pa će u subotu s mosta iznad veslača na lađama priopćiti urbi e torbi da su za dom spremni. Od toliko deranja istrošit će im se grla, pa taman dobro dođe pet dana za odmorit i pokvasit grlo, pa će, kako priliči pravim vjernicima i katolicima, u Sinju pred crkvom u kojoj se služi misa, pojasniti svima koje to zanima da su uvijek za dom spremni.
Jedino koga ZDS ne zanima, to je naravno policija. A jebate patak, da policija nije u osmom mjesecu na kolektivnom? Toga se nisam ni sjetio. Kod mene u selu cijeli dan motori jure ulicama u kontra smjeru, voze slalom među pješacima, a policije naja.
Za dom spremni je zločinački pozdrav iz vremena zločinačke NDH, koja nije bila ni nezavisna, ni država, a Boga mi ni Hrvatska, jerbo je Pavelić veliki dio poklonio Talijanima. NDH je trajala u ognju i rijekama krvi, pa je i završila u ognju i rijekama krvi. Sramotni dio povijesti u Hrvata danas se veliča. Po preporuci akademika Zvonka Kusića i Andreja Plenkovića koji je posve jasan stav Ustavnog suda prepustio grupi prije svega valja reći, nestručnjaka, ali i moralno dvojbenih ljudi da procijene odluku Ustavnog suda.
Prdac je pobjegao. Smrad se širi na sve strane. Za dom spremni Andrej Plenković je pustio u opticaj. Na kraj pameti mu nije narediti ministru od policije da izvikivanje sramotnog pozdrava policija ganja. I spriječi. Jer se više spriječiti ne može. Ako to nekom nije jasno, bit će mu vrlo skoro. Kad mržnja prema drugima i drugačijima postane sve više dio stvarnosti.
U kolovozu, mjesecu u kojem žito seljaci više ne odvoze, serijsko uzvikivanje seljačina Za dom, Spremni, postala je hrvatska realnost.
Mislim da bi trebalo bi to svakako uvesti u kalendar, jer to stati neće. Ako niste sigurni, pitajte Davora Božinovića i šefa mu A.P.
Imam više ideja za novi naziv kolovoza.
Srpanj, Spremni, Rujan
Srpanj, Andrej, Rujan
Srpanj, Kusić, Rujan
Srpanj, Konotacija, Rujan.
Sigurno će biti još ideja, pa ako vi dragi moji imate koju, javite mi.
