Ispalili su dvije rakete, letjele su daleko, čak do otoka Diego Garcia, smještenog usred nečega, daleko od ičega. U sred Indijskog oceana. Rakete su trebale letjeti četiri tisuće kilometara do čudnovatog otočića koji je u stvari samo uski prsten, jerbo se u sredini otoka nalazi more. A u prstenu se nalazi britansko američka baza koja ima promjenjiv karakter. Suprotno o uvriježenom mišljenju, tamo nisu stalno locirani američki super bombarderi B2 Spirit, B2B Superlancer ili dobri stari B52. Umjesto toga, baza služi kao rotirajuća forward operating location (FOB) za različite tipove aviona, ovisno o trenutnim operativnim potrebama. Ovih dana tamo nema bombardera, što ne znači da ih možda već sutra neće biti. Jedna raketa se putem pokvarila i nije se opizdila na tog Diega, a drugu su srušili s američke krstarice.
Važna je spoznaja
U biti, uopće nije važno, ni meni, a vjerojatno ni Irancima, jesu li rakete pogodile taj prstenasti otok ili ne. Važna je spoznaja. Spoznaja koja vođama Europe i europskih država tjera šupak da rati pet banki-pet para. Jerbo je rečeni otok koji je nazvan po moreplovcu Diegu Garciji koji ga je i otkrio, bliži Iranu no što je recimo, Oslo. A Oslo je glavni grad Norveške, udaljen od svega i svačega. Puno bliže Iranu su europske prijestolnice, London, Berlin, Pariz, Rim, Madrid, da ne spominjem ove naše srednjoeuropske i balkanske. Rat za kojeg smo do petka ujutro mislili da se vodi u tri pizde materine, pa još malo dalje, osmjehnuo sam se zlobno i krvoločno. Uopće nije bitna preciznost i točnost gađanja, s gledišta običnog puka, dovoljna je spoznaja da nekakav ratom frustrirani oficir u dalekom Iranu može pritisnuti gumb i nad vašim glavama će za dvadeset minuta biti iranska raketa, ispaljena nekoliko tisuća kilometara južnije, s lansera smještenog usred neke prašnjave gudure.
Iransko gađanje Diega Garcije samo je pozdrav građanima Europe, sve do krajnjeg sjevera od strane iranskih bogova rata.
Rat za kojeg smo do petka ujutro mislili da se vodi u tri pizde materine, pa još malo dalje, osmjehnuo sam se zlobno i krvoločno
Jer, ukrajinski rat Europa i Amerika su vodile po vojnoj doktrini s tuđim kurcem po gloginjama mlatiti. Europski i američki novac, europsko i američko tapšanje Ukrajinaca po ramenu i ohrabrivanje na daljnji rat, bez pregovora o miru, sve dok bude živih Ukrajinaca. Naš novac, ljesovi vaši. Ondak su Izrael i Ameri divljački napali Iran. Jerbo postoji mogućnost da će Iran napraviti atomsku bombu. A to se ne smije. Atomsku bombu smiju imat Ameri i Izraelci, države koje su kao što je općepoznato, vrlo miroljubive. Ali Iranci je ne smiju imati. U želji da spriječe Iran da napravi atomsku bombu, odma su, na samom početku rata pobili učenice ženske škole u Teheranu. Njih stotinu i šezdeset i pet. I dvadesetak učitelja.
Do sada je u Iranu pobijeno preko tri tisuće dvije stotina civila, dvadesetak tisuća civila je ranjeno. Amerikanci se hvale da Iranci više nemaju flotu, eno je na dnu mora, a Hormuz je blokiran. Valjda praćkama. Nafta sve rjeđe prolazi. Cijene goriva poletjele su u nebo. Iranci su razoružani. Iranci nemaju ništa. Jerbo su oni pobijedili. A rakete sve češće padaju po Izraelu, iranske, one valjda nepostojeće.
Danas je održana izvanredna sjednica užeg sastava Vlade. Vijećalo se o mjerama suzbijanja posljedica rata u Iranu. Raspravljalo se o cijenama goriva i energenata.
Pitam se kakav je to uži sastav kad tamo sjedi onaj debeli ministar gospodarstva? Situacija je ozbiljna. Vrlo ozbiljna. Jerbo je na sjednici Vlade i to u suženom sastavu bio i Krešo Sever, reproduktivac širokog spektra. Stručnjak za sve i ništa. Došla je voda do grla kad nas iz govana vadi Krešo Sever. Eksperte za praćenje iranske krize iz SDP-a nisu zvali. Dovoljan je Krešo. Pa se na Vladi raspravljalo o energetskoj košarici. A oni se u krizu razumiju na vlas isto ko Krešo Sever. A svi skupa SDP ovci i Šokre Verse se razumiju u krizu ko gospoja Marica koja se u krivi kurac razumije. Cijene skaču u nebo. Ali siguran sam sto posto da se na sjednici Vlade nije niti jednom rječju spomenula ruska jeftina nafta.
Debeli ministar je nakon sjednice izjavio da građani ne moraju raditi zalihe goriva. A meni starcu, ostalo je urezano u sjećanje. Bilo je to otprilike ovako. Dnevnik na televiziji, davno, prije rata. Kaže spiker, Savezno izvršno vijeće saopćilo je da benzin neće da poskupi. Psovka, pas mater. Već sam u pidžami. Oblačim se i juriš na benzinsku na Langov trg. A tamo red, a u redu stoje svi oni koji su čuli vijest da benzin neće da poskupi.
I ajmoooo, pun rezervoar. I sutra se zadovoljno smijem pri pogledu na nove cijene.
Trump i dalje prijeti. Zaštićen, valjda za sada, ogromnom udaljenošću njegove Amerike od Irana, udaljenošću koje iranske rakete dosegnuti ne mogu. Za sada. Pa sa sigurne udaljenosti prati i izaziva ratove kako mu se digne.
