Jučer je stvarno bio jebeno depresivan dan. Počelo je sa prekuhanom kavom. Pa prolivenom kavom.
Di ćeš gore?
Depresivan dan u pičku materinu.
Ko staroj iskusnjari ne trebaju mi to govorit ni psihići, ni poruke o tome slat babe sa fejsa, znate one one koje slave nekakva glupa prijateljstva sa nekakvim tipovima koje nikada vidle nisu, ali ti glupasti filmići su im tak slatki.
Ne trebaju me sa time jebat niti radio emisije zadužene za praćenje svih budalaština koje se odvijaju po kalendarskom redu.
Što je slijedeće?
Valentinovo? E baš neću, Ništa ljubav, samo karanje!
Pa onda, nakon Valentinova, dan pivara pod nazivom dan svetog Patrika, tradicionalni, stoljetni praznik Hrvata, napose Gorana Navojca, Rene Bitorajca i ostalih ljubitelja hmelja.
Dakle, meni je kava jučer dva puta sjebala dan.
Pa sam bio nadrkan od ranog jutra, nije mi se ni pisalo, Da ne bi onog veseljaka Kešera, ne bi ni pisao. Ni ne moram, pisao ne pisao, plaća mi je ista.
Ko radnicama Kamenskog.
Nema je!
Kakav li je tek tužan i sjeban dan bio našoj Sultaniji, tužno je i za pomisliti.
Naravno da se ja samo zajebavam, jer šteta je propustiti koincidenciju u kojoj žestoki HDZ ovac, sa dna kace, cvili i plaće da je Hrvatska pokradena, a da su sve to omogućili suci!