Pametan čovjek kada vidi da ima posla sa budalama ili lopinama, povuče ručnu. Pa se od njih ogradi.
Jer ne želi sa takvima imati posla.
Zamisli, ovaj američki ambasador u Hrvatskoj.
Pa to je jedno od najljepših radnim mjesta na kugli zemaljskoj, mislim da bih radije bio američki ambasador u Hrvatskoj nego prodavač ženskog rublja u Agent Provocateurovomdućanu u Groswenor st. u Londonu, što mi je oduvijek bilo jedno od top poslova o kojima sam maštao.
Zemlja je to lijepe prirode, toplo more, ima i planina, za rashladit jajca po ljetnim žegama. Te najbolji hoteli, dobra spiza na diplomatskim domjencima.
Kad ti se baš ono jako jede losos, samo zakažeš termin na Pantaču, pa lemaš po lososu, samo moraš za stol sjesti dalje od Prvog Damca.
Radi ravnoteže.
Kad mu dopizdi i nema kaj radit, onda se malkice krene zajebavat, pa domaćinima opali koju šamarčinu, tek toliko da se zna ko je gazda.
Ljudi su ovdje otvoreni prema strancima, naročito Amerima, jer oduvijek je Hrvatska bila prozapadno orijentirana. Čak i u onom pred prethodnom sustavu, Hrvati nisu svoje more i otoke dali Rusima, nego zapadnjacima, Talijanima.
Dakle, sve skupa, biti ambasador United States of America u Hrvatskoj, posao je što bi se reklo bog bogova.
Vjerojatno je i plaća dobra, troškove prijevoza na posao ti ne isplaćuju, jer stanuješ u ambasadi, ne znam kako su regulirali regres i božićnicu, ali na ovom gospodinu koji je sada ambasador, se ne vidi da je nešto nadrkan radi plaće ili K15.
Kad mu dopizdi i nema kaj radit, onda se malkice krene zajebavat, pa domaćinima opali koju šamarčinu, tek toliko da se zna ko je gazda.
Ako se ambasadoru to ne da radit, ima on njih tamo u onoj tvrđavi koliko oćeš, koji će posao odradit za njega.
Danima su se Ameri u Buzinu dobro zajebavali i cerekali situaciji oko avijona.
Situacija je njima, kao i većini od nas komična.
Gledali su, slušali koprcanje svih tih nekakvih likova, koje smo mi Hrvati izabrali da budu neki kurac, naslađivali se kako lažima optimistički pokušavaju isplivati na površinu, jer znaju za onu poslovicu da drek uvijek ispliva na površinu.
Osnovni je posao ambasadora čuvati interese svoje zemlje, pa ma gdje se nalazio.
Pa kada se počela priča odvijati na način da se sva prljava voda skreće prema zločestim Amerikancima, jer mi nofčeke imamo, izraelci avijončeke imaju, a zločesti Ameri ne daju da se obavi razmjena, počeli su odjednom curiti mailovi.
Iz nepoznatog izvora.
A izvor nikada nećemo niti upoznati.
Što je i logično, jer velika većina nas ne pozna nekakvog Johna koji iz zatamnjenog bunkera u Buzinu dila mailove.
Ni to nije bilo dosta.
Trabunjalo se na hrvatskom, rvackom i nekakvom esperanto hrvatskom kojim govore najmanje naša dva ministra, jedan bodul, a drugo odozda.
Lago je ko je stigo.
Lagalo je i muško i žensko. Te non paper, te white paper.
Jadni Ameri kurca ne razumiju što neki od ovih govore, pa su danima pokušavali dešifrirati njihove riječi, probijali šifre, uzalud, sve dok se neko nije sjetio, pa su unajmili domicilnog prevoditelja, koji im je sve preveo.
Ko što su Englezi morali platit prevoditelja koji prevodi Ivaniševićeve psovke.
Pa su iz prijevoda shvatili da su oni okrivljeni za sve.
Jer su zločesti. Jer ne daju da se kupe stare krntije koje bi non stop bile na servisu.
U firmi koju je osnovala pajdašija ministra obrane, koji govori šifrirani hrvatski.
A Ameri najviše na svijetu mrze kada neko oće zaradit novce na njima.
E neš majci!
Sve je to više dopizdilo i Bobu i vragu, pa je danas njegova ekselencija, ambasador ofjunajtedstejtz of amerika,(citiram ministra obrane) glavom i bradom lijepo pojasnio.
O čemu je riječ i što je bilo. Odma nakon toga pojavio se još jedan mail koji teško kompromitira sve.
Kakve li samo slučajnosti. Ameris ve znaju, naravno. Možda znaju ko je i čelavac kojem kurava na krilu sjedi i drži mobitel sa lajnom.
Ma znamo i mi, ali šutit se mora.
Pa je ambasador ofjunajtedstejtz of amerikatako zapaprio svima.
Pa lijepo kaže, na engleskom koji je meni razumljiviji od hrvatskog koji govore ministar Krstičević i onaj Bačić koji je svakom loncu poklopac:
Mislim da je predsjednica govorila o dokumentu koji sam dao premijerui koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F-16.
Nije to bio white paperili kritika pregovora, već informacija.
Ne znam što su svi znali, ali mi smo ih informirali kako proces funkcionira”.
I predsjednica države i predsjednik Vlade su dugogodišnji diplomati.
Mislim da su itekako svjesni da američki ambasador bilo gdje u svijetu ne dijeli papire i informacije iz zajebancije, jer nema kaj radit.
Ko tako misli, žestoko se zajebo.
Kadambasador ofjunajtedstejtz of amerikanema kaj radit, onda ide na losos na Pantovčak. Ili se ode družit sa pametnim ljudima.
Taj puta je radio vrlo ozbiljno.
Pažljivo sam iščitao njegovu izjavu i zaključio samo jedno.
Amerika je snažno povukla ručnu.
I podigla ruke od ovih nedokazanaca, neznalica, muljatora i grebatora.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
