Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio je raspravljati o tužbi koju je protiv Hrvatske podnio bivši hrvatski nogometni reprezentativac nakon što je pravomoćno kažnjen s 25 tisuća kuna zbog izvikivanja ustaškog pozdrava. Šimunić je 19. studenog 2013., nakon nogometne utakmice Hrvatske i Islanda, uzvikivao prema gledateljima ‘Za dom’, na što mu je publika uzvraćala ‘Spremni’.
Tako počinje članak u Telegramu.
Velika većina nas se sjeća tog trenutka, ali i onoga što je uslijedilo poslije toga.
Pa smo drugi dan saznali da je to bio zvjezdani trenutak Joe Šimunića, koji je cijeli život čekao trenutak da to napravi. Pa je bijo jako jako ponosan!
Jer čega se pošten svijet stidi, budala se time ponosi!
Nije spavo po noći.
Znojio se, buncao, pio vodu, hodao po stanu, jer mašta je bila jača.
Bio je to Šimunićev sedamstoljetni san.
Pred prepunim stadionom drekni tko da ti kožu sa leđa deru Za dom, a gomila krezubih idiota ti razdragano odgovori Spremni! Pa tako tri puta.
Jer tri put je tri put, kako se kaže u Australiji!
Jer je to stari hrvatski pozdrav.
Toliko star i poznat da su i u Australiji znali za njega.
Ma klokani se već pozdravljaju sa Za dom, a čudnovati kljunaši im veslo odgovaraju Spremni!
A on osobno zna da se taj pozdrav spominje u operi Nikola Šubić Zrinjski, pa je to stari hrvatski pozdrav.
Sve da se i spominje, libretto (za gosp Šimunića, to su ona slova koja moraju naučit pjevači da bi otpjevali operu) je nastao ne baš tako davne 1976 godine.
E, sada tu postoji nekoliko zajeba.
Osnovnije zajeb da u librettu opere Nikola Šubić Zrinjski toga pozdrava nema!
Drugi je zajeb, kaj u tom librettu ima puno slova, pa ko bi to sve pročito.
Nije pročito ni Joe Šimunić, a Boga mi ni oni krnjavi idioti koji su iskazali spremnost sa tribina.
Nisu čak ni gledali tu operu. Ali oni znaju!
Jer za gledat operu, moraš ić u HNK.
A u HNK nema kladionica.
A i teško ga je pronać, jer je ziher na nekom zabitom mjestu.
Našoj murji i pravosuđu to nije bijo nikakav prekršaj.
Jer se dogodijo na nogometnom igralištu.
Kazna mu nije izrečena prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, već prema Zakonu o suzbijanju nereda na športskim natjecanjima, jer se incident dogodio na maksimirskom stadionu.
Pa ga rebnilo sa bijednih dvadeset i pet tisuća kuna.
Pa se žalio, napiso da nije znao, da nije ovo da nije ono.
Prodo uvjerenje i hrvatstvo za jebenih dvadeset i pet tisuća jebenih kuna.
Za samo tri soma Eura profesionalni Hrvat se odreko uvjerenja.
Pravi usraša, koji bježi kada treba!
No, stvar se zakomplicirala kada ga je i UEFA rebnila novčano i neigranjem.
Uglavnom, bacio je dodatni ljagu na Hrvatsku, što i nije problem, jer se mi svakodnevno toliko sramotimo, da još malo govana na hrpi i nije neka velika tragedija.
A on, koji je odrasto u Australiji, savršeno dobro zna sve o Hrvatskoj i hrvatskoj povijesti.
Zajedno sa krnjavim idiotima sa tribine.
No, ekipa u HNS (to su oni drugi lopovi) odlučila je pošto poto rehabilitirati tog Joeta kojega su povijesti učili klokani i čudnovati kljunaši, te ga imenovala u vodstvo reprezentacije.
Koju je sjebo i osramotio pred civiliziranim svijetom.
Pa tako klokanski učenik predstavlja Hrvatsku u svijetu, grlo se i ljubi sa predsjednicom u svlačionici ali i pod kišom, ko u onoj scena iz 9 ½ tjedana.
Presuda je davno postala pravomoćna. Ali uporni Jone ne odustaje!
Sve to toga učenika povijesti profesora Čudnovatog kljunaša nije spriječilo da Hrvatsku, koju on sanja, koju voli više od mene, a Boga mi i od vas, tuži sudu u Štrasburu…
Veliki domoljub, koji Hrvatsku voli više od vas i od mene, tu istu ljubljenu Hrvatsku vucara po blatu sudova!
I sada bi mu ja trebao vjerovati da on voli Hrvatsku?
Zbog jebene kazne jer se dernjo starohrvatski pozdrav Za dom spremni.
Pod kojim je tisuće i tisuće djece završilo pod ustaškim kamama.
Tužijo je Hrvatsku koju toliko voli. Tužijo je jer mu se ispunijo njegov sedamstoljetni san.
Tužijo je i radi jebenih tri tisuće Eura.
Tužijo je iz principa. E, nije iz principa jer je jedan drugi Princip bijo Srbin.
Tužijo je iz dišpeta.
Pa je objavljena presuda tog suda u tom Štrasburu.
Pozivao se u žalbi na profesora Josipa Jurčevića, koji bjelodano zna da se radi o starohrvatskom pozdravu.
Na Budaka se nije pozivo.
Pa je lijepo taj sud u Štrasburu napisao da nabiju na kurac i taj pozdrav i dom i spremnost i Joetovu žalbu.
Jer je Josip Šimunić pred prepunim stadionom, i kamerama koje su njegov divljački mrziteljski čin prenijele milionima ljudi diljem svijeta progovorio govorom mržnje.
I lijepo mu pojasnili da govori jezikom mržnje.
