Svi su izbori bitni. Da nisu bitni ne bi se održavali, kaj ne?
Ali neka se ne naljute oni koji su izabrani, a i svi oni koji su se natjecali za uvalit dupe i veselo prduckat u EU Parlamentu, ali nisu prošli, nekako su ovi prošli izbori bili manje bitni.
Jer su po mišljenju većine odlučivali samo o egzistenciji dvanaestero ljudi, koji će se u pet godina mandata bogovski nafutrat lovom.
Navodno su neki optimisti i vječiti borci već bili u Bruxellesu i obavili prvi krug odabira potencijalnih stanova.
Jučerašnji izbori bili su nebitni gledajući očima nekih sedamdeset posto Hrvata, koji su upravo u vrijeme održavanja izbora oboljeli odkurcobolje, pa onako slabašni i kurcoboljni nisu izašli na izbore, jer su imali opravdanje.
Bolio ih je kurac.
A kad te boli kurac, teško te je zainteresirati za bilo što.
Jer kurcobolja je opaka boleština, koja ostavlja i ružne posljedice.
Kada kurcobolja prođe, onda se tek vide posljedice. Koje traju godinama.
Ali onda je kasno, jer nakon jebanja nema kajanja.
Pa i ovo je vezano za kurac.
Lepo.
Dakle, jučer su Hrvati pokazali jednu bitnu stvar.
Stanje mentalnog zdravlja nacije.
Jučer je bijo sistematski pregled pod strogim okom DIP-a, pa su Hrvatići nakon obavljenog sistematskog pregleda uz televizore, nervozno vrteći programe, čekali nalaze sistematskog pregleda.
Koji su došli kasno, tek u 23 sata, jer je neka selendra u talijanskoj vukojebini zatvorila glasalište u 23 sata, pa su se iz tog europskog DIP-a bojali da rezultati glasanja u Hrvatskoj ne bi slučajno utjecali na nauljene Talijančiće u toj vukojebini.
Jer nikad nemežeš znat da li je koji od njih dobio za poklone nekakvu fritezu da glasa za nekog ambicijoznog Bajicu iz Hrvatske.
Ali friteze nisu bile u igri, pa Bajica nije prošo. Ni u Italiji, a Boga mi ni u Hrvatskoj. Čak je u gradu u kojem mu je glavna baza prošo ko bos po trnju.
Ko Milan Bandić.
Spavam danas na stranicama DIP-a, više-manje.
Pa gledam.
Dakle činjenica da imamo više glasača od broja stanovnika je posve nebitna, tu se ne može napraviti ništa, jer su Hrvati ponosni robovski narod, koji dobro funkcionira samo pod čizmom, pa ih ne smeta što glasača ima više od broja stanovnika, a o broju punoljetnih sa pravom glasa ne bih ni pričao.
Ko što nije smetalo ni ministrima uprave SDP-a dok je bio na vlasti, boli oh kurac. A ministrima HDZ-a ta stvar nevjerojatno odgovara.
Jučer je od 3.700.000 Hrvata glasalo 1.100.000, točnije 29,86%.
Recimo trideset posto
Na izborima je HDZ osvojio 244.076 glasova, a vole se kurčiti da imaju 220.000 članova, tako da je ta priča više-manje jasna, nema se tu kaj lamentirat.
Vojska HDZ-ovaca disciplinirano je izašla na glasanje, ali u dobar dio od onih povlaštenika, pa nije ni malo problem natuć frtalj miliona glasova.
SDP je nakon duljeg vremena napravio pristojan rezultat.
Ostvarili su osamnaest posto, što je puno više od onih postotaka koje iz rukava na televizoru svakog mjeseca nervozno iz rukava, dok drka po onim panelima, iznosi Bago.
Tu se u biti nema kaj dodat.
Ista meta isto odstojanje.
Valja jedino istaknut da SDP-ov četvrti glas čuči u čekaonici i sa zebnjom prati kaj buju napravili brexitovci.
A na tom čučavcu čuči Romana Jerković, koja će u Bruxelles sa osvojenih nešto više od vrlo impresivnih soma i tristo glasova.
To je malo apsurd.
Jer dovoljno je soma i pol ljudi nategnut i naprčit da glasaju za tebe, pa ideš na plaću nekoliko puta veću od tih soma i pol glasova.
Izraženo u EUR-ima.
Kako bi ste bolje dobili predodžbu, koliko je to love?
To vam je recimo par puta više od broja minuta koje je gospođa Romana Jerković provela u na sjednicama u Saboru za vrijeme mandata, premda je saborska zastupnica SDP-a.
U tri mandata.
Jebate
Za petnaestak soma kuna mjesečno, plus razni troškovi.
U ovom mandatu je bila na glasanjima čak 23%.
Zamislite kad joj tamo u Bruxellesu krene.
A tamo ima soma članova tog parlamenta.
Ni ne vidi se da je nema, za cca desetak soma eura platice.
Dakle, danas dan nakon izbora, napominjem za ZASTUPNIKE U EU PRALAMENTU, javlja se izabranik, Mislav Kolakušić, frajer koji je po zanimanju pravnik.
Dapače sudac.
Kojega bije glas da se nije nešto naradio i presuđivo presude, a on kaže da je.
Dakle tip koji bi po svom zvanju i znanju, a i godinama trebao imati savršeno dobro poznavanje funkcioniranja ovog društvenog uređenja, samo dan nakon što je izabran za bit ZASTUPNIK U EU PARLAMENTU, mrtav ladan izjavljuje:
Građani su me birali da budem premijer, a ne zastupnik u EU Parlamentu.
Gospon je sudac, valjda zna.
Zato ja i visim na stranicama DIP-a i gledam nije li neka greška da ipak jučer nisu bili parlamentarni izbori?
Obzirom da je lik uporno trubio da želi biti ministar unutrašnjih poslova i ministar pravosuđa, sve u jednom telu, po modelu Idi Amin Dada, pa da se u Hrvatskoj uvede sustav kadija te tuži, kadija te sudi, a navodno je sudac, ja se kao građanin pitam kakve su njegove presude.
Bez zajebancije.
Ok, svaki izbori imaju svoje redikule.
Tragično je kada su redikuli opasnih namjera, a namjere gospodina Kolakušića svakako nisu bezopasne, pa na izborima osvoji 85.000 (osamdeset i pet tisuća) glasova, ili skoro osam posto glasova. kakav li je to mentalni sklop?.
Za bit zastupnik u EU parlamentu, a on je mislio da se bira premijer. I konjine koji su glasali za njega su mislile da se bira premijer.
Sve to taman za bit alternativa Živom zidu, koji će kad-tad prsnuti poput balona od sapunice.
Pa će praznoglavi sektaši zapaliti ravno kod Kolakušića, jer njima je bitno, što gluplje to bolje.
Nikakvi argumenti tu ne pomažu. Ma da im čekićem u glavu nabijaš, oni pile svoje.
Tako vam je kod te zatucane raje.