Moja definicija SDP-a je već dugo vremena ista.
Politička stranka koja se ne želi baviti politikom.
Dobro, valja reči da ju je izrekao jedan od najvećih intelektualaca esdepea, a ja je lijepo ukrao i prodajem kao svoju. Da ispadnem pametniji.
Dolazi vrijeme koje će potvrditi “moju” definiciju, ako netko u nju uopće sumnja.
Dolazi vrijeme izbora.
Sjećanje me poprilično dobro služi, a kada pišem obično je uz mene gospodin Google, koji više-manje sve zna, pa znam da se od neodlučne stranke, u dane pred svake izbore SDP pretvara u pasioniranu piškit ću, kakit ću stranku.
Jebači koji ne znaju što bi za ženom koja leži pored njih u krevetu.
Igrači golfa koji ne mogu pogoditi rupu lopticom udaljenom dva centimetra od nje.
Specijalizirani zapucači zicera.
Dakle, u ovom trenutku SDP kandidata nema. Pa se čude ko njuferica kurcu kako su već izbori ovdje. A oni po običaju, nisu spremni.
Ne da kandidata nema jer nije određen, nego i nema kandidata koji bi bio prihvatljiv građanima, osim Zorana Milanovića.
A Zoran Milanović, koji je dobrom dijelu Hrvata posve prihvaljiva opcija nije prihvatljiv dijelu SDP-a.
Onom koji se hrani mržnjom i nerealiziranim ambicijama iz vremena dok je Zoki sjedio u sedlu i mamuzao konja.
Ljudi u već poznim godinama, vrlo utjecajni u SDP-u, poput recimo Davorka Vidovića, pogonjeni osobnom mržnjom prema Zoranu Milanoviću, skloni su rješenjima kojima se smije cijela Hrvatska, samo da Zoki ne bude izabran.
Pa se Davorko dosjetio da bi se mogli napraviti nekakvi predizbori, na kojima bi glasali članovi i pazi sad simpatizeri stranke.
Ideja je cirkus i opći pičvajz.
Na stranu činjenica da se SDP svaki puta skoro raspadne tijekom bilo kakve unutarstranačke kampanje.
Na stranu i činjenica da se noževi drže u vlažnom prostoru, kako bi bolje zahrđali.
Pa zabijali u leđa.
Ko kome stigne.
Činjenica da su rokovi bilo kakvih takvih aktivnosti propisanih u Statutu jezivo dugi. Samo što u toj kupusari, do koje nitko ne drži, čak ni oni časni članovi Statutarne komisije, ne piše da se sve to odvija sve dok se stranka potpuno ne rašarafi i ne razjebe, da ne ostane ni trag da je postojala.
Na stranu činjenica da HDZ-u nije nikakav problem izdvojiti dvije tri milje kuna na stranu i platiti nekoliko tisuća Vidovićevih simpatizera, koji će na predizborima iz zajebancije izabrati kao kandidata recimo Godrana Marasa. Ili ipak Franka Vidovića.
Kao kandidata stranke za predsjednika Republike.
Najgore je što oni jadni ne bi ni shvatili da je riječ o zajebanciji. Pa bi se ufatili u koštac.
Dakle, kada se sve činjenice koje smo stavili na stranu razmotre, ostaje samo jedna dilema.
Da li se to Davorko Vidović samo zajebava ili to sve radi sa nekakvim planom?
Po nalogu recimo onih koji gospodare firmom u kojoj je on visokopozicionirani funkcioner (HGK/HDZ), a tutleki iz SDP-a to ne kuže?
Ili po nalogu one u čijoj je vladi trebao biti ministar (KGK), ali eto nije, jer je stvar upropastio Lažo Petrov koji je u zadnji čas pobjegao u okrilje Karamarka? A tutleki iz SDP-a to ne kuže?
Da je riječ o gospodarstvu, o privatnoj firmi, za takve ideje i prijedloge dobio bi nogom u guzičetinu taj čas, da se ne bi zaustavio do Siska. Zbog nesavjesnog poslovanja, kojim je doveo budućnost firme u pitanje.
Nakon ovih dilema, ja više dileme nemam.
Davorku Vidoviću posve sigurno nije mjesto u SDP-u.
Ne u predsjedništvu.
Nego u SDP-u.
Ni kao članu!
Sličnom emocijom se pogoni i SDP-ov Lav Koji Spava 24 Sata Na Dan.
Zlatko Komadina.
On ne bi bio precednik, ali ne bi Milanovića.
On ima kontracepciju. Zna što neće.
Što hoće nije poznato. Ni njemu vjerojatno.
Njemu se, čim čuje riječ Milanović, odmah se vrati čir na želucu, koji ga je spriječio bit ministar nakon dva tjedna, pa je ošo spavat u Rijeku na župansko mjesto.
Nagradno pitanje:
Može li itko navesti u više od trideset riječi koji je opis radnog mjesta župana?
Osim riječi skupi uhljeb.
Precednik države bi bio i Vesela Vjeverica, pa bi veselo skakutao po stablima bujne šume na Pantovčaku.
Naravno da bi na izborima prošao upravo onako kako je prošao na izborima za gradonačelnika Zagreba, kada je ostvario povijesno najgori rezultat bilo kojeg SDP-ovog kandidata.
Pod bi bio pometen njime.
Ni superozbiljnom Toninu Piculi ne bi bilo biti mrsko sjesti na Pantovčak.
Samo preko vikenda, a kroz tjedan bi inkasiro dnevnice i plaću iz Bruxellesa.
Pa bi imali dvosedminskog predsjednika.
Drugo nagradno pitanje:
Molim vas navedite, bez Googlea, samo jednu rečenicu koje se sjećate da je izrekao Tonino Picula, a da nije Dobar dan, doviđenja, ili ja mogu voditi SDP iz Bruxellesa.
Bilo koju po kojoj ga pamtite u ovih trideset godina političkog djelovanja.
Hvala, odite i vi! Ili hvala, i vama isto!
Predsjednik bi bio i dinamični Ivo Adrenalin Josipović, koji je to već bio, ako se toga uopće sjećate.
On svakako ima najjači motiv.
Probao je i sviđa mu se.
Pa računa na empatiju građana koji bi ga trebali opet utrpat na Pantovčak.
U međuvremenu je odlučio osnovati svoju stranku pa tako iskoristiti svoj ogromni politički potencijal.
Pa mu je stranka propala u roku keks.
Evo, pobrojano sve što esdepe ima na lageru, za sada.
Naravno da ima i nekoliko tisuća članova u najboljoj dobi, prosjek godina 78, koji su u punoj snazi i spavaju po svim mogućim općinskim vijećima.
Svi oni bi mogli biti predsjednici ili predsjednice posve uz bok nabrojenima. Bez ikakve razlike, vjerujte mi.
A Zoran Milanović, kod kojega je vrlo pažljivo izbalansiran odnos dobrih i loših karakteristika, sa strane čeka.
Okružen ekipom pristalica, svojih provjerenih kadrova.
Koje je provjerio on, a na žalost i mi.
Onih kojima ne bi dao ni da ručni viljuškar vuku u Bauhausu.
Dakle zaključak je.
-
Nemojte ići na predizbore, jer ćete uništiti stranku
-
Nemate niti jedno ime koje je prihvatljivo građanima, ne vama desetak ili petnaestak tisuća
-
Riješite se jednom zauvijek Davorka Vidovića
-
Zamolite Milanovića da se kandidira, ali bez lošeg društva