Imam prijatelja.
Da, pa što.
Imate i vi.
Moji se prijatelj zove Hinko.
Radio je svašta u životu. Čovjek sa iskustvom.
Ima i hobi. Koji je vrlo skup. Ali neću o tome.
A ima i pasiju.
Puši.
Puši Roberta Kopala.
Puši ga ko strastven pušač Nišku Drinu bez filtera.
Svaka Kopalova riječ dovodi ga u ekstazu. Pa ga citira, izgovara cijele panegirike, navodi i kad treba i kad ne treba.
Jako ga volim, ne Kopala, nego Hinka, pa mu se nemrem smijat u lice radi njegove pasije, a niti mu nemam snage reč da je to sve pušing.
Srećom današnja izjava Ive Josipovića mi je došla ko kec na desetku, pa će valjda Hinko shvatit da me prekine davit sa Kopalom, frajerom koji je izazvao podsmijeh cjelokupne javnosti o Crnom labudu nakon pušione HDZ-a na izborima za EU parlament.
Crni labud da pojasnim, je izraz koji se koristi za izuzetno rijetke događaje koji se ne mogu predvidjeti klasičnom statističkom analizom, a koji nose ekstremno visoke rizike jer proizvode velike štete.
Dakle, HDZ-ovci imaju crnog labuda, koji je poznat kao pojam u financijskim analizama.
Još uvijek traje potraga tko je Crni labud u redovima hadezeta, kako stoje stvari, mogli bi to na kraju prikrpat Kuščeviću, pa ga opalit u dupe jerbo je Crni labud, a ne lopina i profiter.
Vjerojatno vam, dragi čitaoci nije poznata činjenica da osim Crnog laubda, postoji i Bijela lignja, a koji se koristi za česte događaje koji se mogu predvidjeti i klasičnom statističkom analizom, a koji nosi ekstremno visoke rizike jer priozvode velike štete. Pojavljuje se u nezdravim i primitivnijim okruženjima.
Dakle, pojednostavljeno rečeno Bijela lignja je pojava puno češća i razornija, skoro pa udomljena u primitivnijim okruženjima.
SDP kao stranka nije iznjedrio tijekom ovih 12 godina, od Račanove smrti niti jednog čovjeka koji bi bio prihvatljiv ne svima, nego većini, za obnašat neki kurac.
OsimZorana Milanovića.
Od 12.09.2016, u 13 sati, kada je pred zgradom Iblera rekao da odlazi, da je to bilo to, (bio sam tamo), počelo je pljuvanje Zorana Milanovića.
Dojučerašnji Zokijevi krpelji i okoguzne muhe naprosto su se natjecali koji će ga se prije odreć.
A realno, radi se o žicarima i šibicarima, sa završenim nekakvim čudnim fakultetima, koji su ih sponzorirali besplatnim studijem.
Kako političar koji dobije besplatni studij to pravda, kako pred povjerenstvom za sukob interesa, kako sa vlastitom savješću, to ne znam.
Ne znam ni na koji način vraća nemala sredstva koja je u njega uložilo privatno veleučilište pompoznog imena?
Ma znam, ali mi se gadi sve to.
Radi se o likovima koji svojim radom ne bi u privatnom poduzeću došli dalje od nekakvog ćate, drugokategornika.
Sjedili bi kraj fotokopirke i pazili da gospođa Barica ne kopira knjigu lektire za svog sina Dalibora o trošku firme.
U stranku su se počeli vraćati i oni koji su se sukobili sa Milanovićem.
Vratili su se i razni luzeri i gubitnici koji ne shvatili da ne mogu nigdje procvjetat osim u đubrenici SDP-a.
Neki su već prije odlazili, radi sukoba sa Račanom, prilikom pokušaja raskola SDP-a, pa su se vratili jer su cendrali i plakali, pa ih je Račan primio natrag, pa su odlazili radi sukoba sa Milanovićem, pa su se vratili.
Treći puta član SDP-a.
Ivo Josipović.
Koji je na odlasku drugi puta zatvorio vrata Iblerovog trga guzicom, izjavom o lošoj stranci krivoj za njegov neuspjeh. Sve zbog radi činjenice što doma nema špigl, pa da stane pred njega, proškilji i vidi tko je jedini i pravi razlog porazu.
A u međuvremenu se okušao u politici. Sa svojom strankom u koju mu je bandić donirao nekoliko stotina svojih pristaša.
Sa rezultatom nula.
Brojkama 0.
Jedini politički uspjeh bio mu je tajni dogovor sa Davorom Bernardićem, kojim je Josipovićevoj stranci Naprijed Hrvatska pripalo dva mjesta u Skupštini grada Zagreba, a kada je Bernardić izvadio sporazum iz ladice, na užasavanje sviju, brojka dva promijenjena je u jedan.
Pa je u Skupštinu ušao Renato Petek, po meni ipak najbolji gradski zastupnik, čak i u vrijeme kada viri iza Marasa, glumeći mu kulisu.
Ivo Josipović je tijekom svojeg nepredsjednikovanja, bio nezamjetljiv i neuočljiv.
Uočio sam ga prošle godine kada je on, bivši predsjednik, doktor prava, sveučilišni profesor kaznenog prava, doktor nauka iz kaznenog prava, dao vrlo snažnu podršku nekakvom liku u Milni na izborima za gradonačelnika, iako lik ima preko 150 kaznenih prijava, a ima i nepravomoćnu osuđujuću zatvorsku presudu.
Ima i diplomu diplomiranog inženjera elektrotehnike, koju je sam narisao na komadu papira.
Ima i podršku Ive Josipovića!
Svaka čast. To je procjena.
Političara, državnika, profesora kaznenog prava.
I poštenog čovjeka.
Onda se na kongresu prisajedinjenja vratio u stranku, pod kojim uvjetima, već sam pisao.
Vezani tekst: Pripreme za Kongres prisajedinjenja su u tijeku
Dakle, pred neka tri tjedna odlučeno je da će kandidat za predsjednika biti Zoran Milanović.
Pa e od članstva očekuje da podrži radom i djelovanjem, zalaganjem kandidata na izborima.
Ali već u početku desio se fenomen o kojemu sam pisao.
Fenomen Bijela lignja.
Koji da ponovim: koristi za česte događaje koji se mogu predvidjeti i klasičnom statističkom analizom, a koji nosi ekstremno visoke rizike jer proizvode velike štete. Pojavljuje se u nezdravim i primitivnijim okruženjima.
Današnji napis u Indexu posvećen Josipovićevoj analizi Milanovićeve kampanje i njegovih dosadašnjih izjava, vrišti utiskom koji govori:
MA TREBALI STE STAVITI MENE ZA KANDIDATA. JA SAM VEĆ BIO PREDSJEDNIK.
Doduše, malo tiše vrišti činjenica da je bio neznačajan predsjednik, taman u skladu sa ovlastima, blijed i neupečatljiv.
Tiho vrišti i činjenica da ga je na izborima nakantala očajno loša kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, čije djelo nakon par godina predsjednikovanja govori koliko je Ivo Josipović očajan političar i slab kandidat.
Ali se našao ljubomorno napadati Zorana Milanovića.
Kao danas u Indexu. Mobitel mi divlja od poruka sa linkom na taj tekst. A ja s ene čudim ni malo.
Držim se mudro, kao Broj jedanjer sve to imam već zapisano u knjižici otprije.
Sjećate li se, pred samo tjedan dana, 24.lipnja, pisao sam da će i Mesić i Josipović podržati Škoru?
https://spectatorblog.net/Pohrana/hoce-li-skoro-postati-novi-faraonnakon-sto-to-nije-uspjelo-ivi-josipovicu/