Pred sedam dana, sjedim i pijem kavu sa čovjekom.
On je bivši.
Član SDP-a. Veli da je izašo, jer ga je bilo sram, sram pitanja susjeda prijatelja, podjebavanja. Kazuje mi da on voli SDP. Kao ideju.
Kao stranku u kojoj je bio petnaest godina.
“Ali govna su ga ogadila.”
Završen citat.
Slušam ga, sa žarom komentira događanja, komentira kandidate za Pantovčak, vidim da je žestoko uz Milanovića, ma i kritizira ga, ali uvjeren je da je on najbolje rješenje.
Govori mi, ponavlja i tupi ono što ja znam.
Da boljega od njega u esdepeu nema.
Veli da ga razjebu klasična esdepeovska nadrkavanja, pljuvanja po Milanoviću, a od tih pljuckavaca nikada nije čuo niti jedno ime, a kamo li argument, zašto bi to ime bilo bolje od recimo, Zorana Milanovića.
Podsjećam se danas razgovora, njegovih riječi, ozračja.
Letim portalima, gade mi se teme o Kuščeviću i ostalim hdzovcima, jer me vraćaju u mladost.
Kada samo imao nekoliko šansi otputovati u jednom smjeru, a nisam.
Pa onda jebem mater i sreći i mozgu kojeg onda imao nisam.
Pa čitam da će i PGŽ SDP reći svoj stav o kandidaturi Zorana Milanovića za predsjednika Hrvatske.
Izjavu je dao Vojko Braut, koji je samo kažu mi, potrčko Zlatka Komadine.
Totalno nebitan lik, o kojem mi se ne da pisati. Izjava je valjda dana kao artiljerijska priprema za sastanak GO. GO vam znači Glavni odbor, nikako ne ono na što ste pomislili..
Imaju svoj stav jer nisu mogli svoj stav reći na predsjedništvu SDP-a kada se ta odluka donosila.
Jer Zlatko Komadina nije došo na sjednicu.
Bio je bolestan.
Bolio ga je kurac.
Pa Riječani kažu To što on “ima karakter” baš i nije dovoljno da bi dobio našu podršku.
Sa tom činjenicom se u potpunosti slažem i podržavam je!
Jer, podržati čovjeka sa karakterom, nikako ne priliči likovima skupljenim oko Zlatka Komadine
Koji je ionako odlučio sabotirati Zorana Milanovića kao kandidata SDP-a za predsjednika.
Zlatko Komadina, SDP-ov lav koji spava 23 sata na dan, a ostatak jede.
Potpredsjednik SDP-a.
Bivši ministar u mandatu od mjesec dana, taman koliko mu je trebalo da shvati da ministri trebaju radit.
Pa je pobjego sa ministarskog mjesta. U debelu hladovinu županije.
Čovjek koji pati od Bandićevog sindroma, Bandić je izabran šest puta za gradonačelnika, što voli isticati, tako i Komadina sa ponosom ističe da je 251 puta biran za župana PGŽ.
Kad smo već kod toga, zna li itko opis radnog mjesta župana?
Osim iće, piće?
Ha?
Jedino znam da župani hljeb ne jedu.
Di ćeš biti uhljeb, a još jesti hljeba?
Previše hljeba nije zdravo. Dovoljno je što si uhljeb.
Pa jedeš svaki dan lešo ribu.
Piše mi Giuseppe F. pripadnik talijanske manjine iz Rijeke, da tom Eriku smetaju ruke dok radi.
Ne kužim ja te talijanske fore, dešifriram, pa jedino što mogu reč da sam odgonetnuo da je taj Erik neradnik.
Osim kad pije dok Lav jede!
Ako je tumačenje izraza smetaju ruke dok radi, onda se ispričavam.
Tog Erika se kroz maglu sjećam po čuvenim vođenjima sjednica GO SDP, po osebujnom brojanju glasova.
Po rastezljivim kvorumima.
Izbaciš čovjeka iz stranke kojoj je dugo godina član na sjednici GO, kvoruma nema, a Erik upiše da je bilo 13 glasova više. On broji glasove ko da je da prostite, pijan, pa mu se glasovi čine duplo.
Libo ga racku.
Cilj opravdava sredstvo.
Možeš se žalit kućnom savjetu. Ili Statutarnoj komisiji.
Doduše nije isto, jer u bilo kojem kućnom savjetu sjede ljudi pametniji od onih u Statutarnoj.
I pošteniji.
Ma sjećam ga se živo po pokvarenoj i ucjenjivačkoj ulozi kada je gospićki SDP kojim je rukovodio pošteni i dobri bombaš Nikola Maras (nije uvijek nomen et omen) dao podršku pobunjenoj četvorki, pa je gospićki SDP raspušten.
Radi ucjene Erika Fabijanića.
Koji je ucijenio Davora Bernardića, pa je gospićki SDP raspušten.
U to vrijeme sam pisao:
Dakle, pred nekoliko dana je gospićki SDP dao podršku četvorici suspendiranih baruna SDP-a, na oduševljenje Bernardića, Fabijanića i ostale bratije koja samo smišlja kako ujebati stvar do balčaka.
Ma nisu se puno i udaljili sa sastanka, već im je javljeno da su raspušteni komunisti u Gospiću.
Pa su drugarice komunistice u jednom trenutku postale raspuštenice.
A muževi ih doma čekaju.
Baš su ludi ovi Ličani…