Pred dva mjeseca, istrčala je Državnica sa idejom o brendiranju Hrvatske.
Pa će Rvacku brendirat Božo Skoko, poznat po nekakvom prepisivanju Wikipedije, a prepisano je podvaljivo pod svoje, o njemu ne bi pisao ništa, jer sam već pisao, sve je poznato.
Svakako je dobro da Hrvatsku brendira netko iz inozemstva, poradi objektivnosti.
A Ljubuški, zavičaj wikipedista Skoke je u inozemstvu, valjda će bit objektivniji.
Ako bi se zajebavali.
Sve si mislim, pred tim državljaninom BiH, gosp. Božom stoji jebeni posao.
Potrebno je smisliti način kako predstaviti Hrvatsku, da bude prihvatljiva u svijetu?
A bilo bi dobro i da Hrvati to prihvate.
Evo, predizborna je kampanja.
Imamo nekoliko, recimo, teških kandidata.
Sudeći prema onom što čitam, svakako će nekoliko stotina Hrvata žestoko podržavat Miroslava Škoru.
Koji zastupa kopanje grobova, remećenje mira pobijenih, zatučenih i zaklanih.
A i ZDS mu nije mrzak.
Nekoliko stotina tisuća, jebate, pa to je već desetak posto stanovnika, koji bi prekopavali grobove.
A svako prekopavanje grobova, na kraju rezultira kopanjem novih grobova.
Samo je pitanje tko će u njih leć.
Pa će i te grobove jednom neko prekopavat, razbacivat kosti, smijat se, radit selfije.
Što će te kopače grobova simbolizirat?
Da li grb sa prvim bijelim poljem i lešinarom na sredini?
Dobro, recimo da je tako.
Parsto tisuća tipova koji bi rovali po grobovima.
Ima i pristalica diktature, koji bi svu vlast u državi dali nekakvom Roy Beanu, sucu koji bi sudio po kratkom postupku.
O kratkoći postupaka svjedoči nekoliko stotina predmeta koji su mu nađeni u stolu, pljesnivih spisa koji tamo stoje godinama, nedirnuti.
On bi bio sve, i ministar financija (na kraju je to najvažnije) i policije i sudstva i prometa i mora.
A ni njemu nije mrzak ZDS.
Ministar zemlje i svemira.
Predsjednik Ravne ploče.
Ili barem ovog komačeka ravne ploče na kojem mi na svu sreću živimo.
Pristalice toga lika mogao bi simbolizirati isprani ili mozak.
Tabula rasa?
Dakle, već sada imamo skoro milion Hrvata koji imaju zajednički nazivnik, nije im mrzak ZDS, ali, jedni su lešinari, a drugi tabule rase (hrv. bezmozganovići).
Treći dio bi podržavao kandidatkinju koja voli lupati šakom o stol.
Ali ne lupa.
Pa smatra da je dovoljno samo lupetati.
I njoj ZDS nije mrzak.
Cijeli život sanjala je slobodu i slobodnu Hrvatsku, jer je živjela u teškom ropstvu.
Hrvatski Nelson Mandela.
Ali to se nikako ne računa, jer ona ionako ni o čemu ne zna ništa.
Njeno mišljenje nije mjerodavno.
Kao ni mišljenje onih koji je podržavaju.
Njihovo mišljenje nije bitno uopće, jer oni rade isključivo na svoju korist.
Sebeljublje, koje su zamotali u celofan na kojemu piše Domoljublje.
Radi se o sjecikesama, lopinama, varalicama, gangsterima, pijancima koji sanjaju Hrvatsku. Krojenu po svojoj mjeri.
To vam je ko ono, Što se desi Hrvatu kada popije litru vinjaka Zrinski? Padne u Croatiatrans.
Tih je sigurno milion.
Dakle, dva miliona ljudi kojima je zajednički nazivnik ZDS.
Lešinara, bezmozganovića i profitera.
Kako ratnih, tako mirnodopskih.
A Boga mi ima i univerzalaca, profitera od 91 do danas.
Pola smo pokrili.
Kod brendiranja treba voditi računa da postoji skupina, ne baš mala, oko 600.000 grla.
Koji svojim uvjerenjima pripadaju kako lešinarima, ali dio podržava bezmozganoviće, a dio i one iz Croatiatransa.
Njih prvenstveno zanima novac. I domoljublje.
Samo novac do kojeg dolaze preko domoljublja.
Osim ovih, postoje i budaletine čiji je broj u porastu.
Oni lemaju turiste, potpaljuju vatre, huču na stadionima ljudima druge boje kože. Ne vole ni imigrante, a dobar dio njih su imigranti.
Oni mrze sve koji nisu majmuni poput njih.
Ostali su naprosto budale.
Koje misle da se to sve skupa njih ne tiče.
Pa ni ne glasaju, jer je to bezveze.
Kojima je sve ravno.
Ti niti nisu za brendiranje, di ćeš se kraj ovakvih kvaliteta opisanih grupa, hvalit budalama?
I kako ćeš sada brendirat Hrvatsku?
Mala zemlja za veliku mržnju?
Posve prikladno!
