Hrvatska radio televizija sljednik ne nekadašnje RTV Zagreb.
U povijesti te televizije, po mom osobnom sudu ostvarena su tri remek djela:
Malo misto, Gruntovčani i Smogovci.
Umro je Dudek.
Samo tri riječi. Ali tužne.
Prenosim članak Hrvoja Dečka koji opisuje sprovod.
Valja pročitati, da se zna tko je tko!
U subotu je pokopan Martin Sagner.
Bio sam s ocem na sprovodu, jer smo ga voljeli. Veliki glumac, promicatelj kajkavske riječi, dobar čovjek široka srca, veseljak, ali i hrabar.
Pravi, iskreni domoljub.
Uključio se u HDZ među prvima i otvoreno, javno govorio za Hrvatsku kad se još nije znalo kako će sve završiti. Bio je dragovoljac u Sunji, gdje su ratovali i njegove kolege umjetnici, također dobrovoljci, koje je okupio Hrvoje Hitrec – Sven Lasta, Slobodan Praljak, Miro Međimorec…
Martin je obranio Hrvatsku, a nikad to nije pokušao naplatiti. Bio je spreman dati sve, a od svoje zemlje nije tražio ništa. Kad je zaključio da je u politici, u Saboru, dao svoj obol, sam se povukao.
Od Martina se na Mirogoju oprostilo podosta ljudi, ali mahom običnih, anonimnih. Toplo su govorili sudac Mirko Klinžić, predsjednik zagrebačkog Društva Podravec, zatim, na slovenskom, prijatelj iz Slovenije, uime svih Slovenaca koji su ga jako voljeli (ne sjećam se kad sam čuo tako afirmativan govor iz susjedne nam države)… Nad otvorenim grobom suborac iz Sunje.
Hrvatska vojska ispratila ga je uz plotune.
Ali, nisam mogao vjerovati: iz državnog vrha, koji je cijeli uputio izraze sućuti, nije došao nitko, iz Ministarstva kulture nitko, iz politike nitko, iz Crkve (osim stenjevečkog župnika, koji je vodio sprovod) nitko, iz kulture nitko, s Hrvatske radiotelevizije nitko, iz javnog života nitko… Ili ih nisam vidio, a puno sam kružio pogledom, tražeći ih. Što mislite, zašto nisu došli”, napisao je Hrvoje Dečak.