eNema njuške koja drži do sebe da u ova dva dana nije nešto rekla o završetku pregovora.
Svi imaju svoje mišljenje.
Mišljenje vam je ko šupak.
Svaka ga budala ima.
Pa ga imam i ja.
Pregovori su završili loše. Za obje strane.
A obje strane se proglašavaju pobjednicima, što i nije čudno, jer mi smo takav narod.
Mi ne gubimo nikada. NI kad nas naguze ni kad nas pokradu.
Prosvjetari su izgubili, jer su dobili nekakav koeficijent razlomljen na kredit plativ u tri rate, bez jamaca.
Pa su sačuvali svoj dignitet.
Izgubile su i čistačice, kuharice, domari i ostalo osoblje zaposleno po školama, koje su niža rasa, bez digniteta.
Jer su u pregovorima dobili lipov kurac. Ostali su naguženi.
Plenković je izgubio jer je petljao mutavo i nevješto, ali bahatog lica toliko dugo da mu je tempirana bomba kresnula ravno u lice.
Vanrazumska pomoć koju je dobio od KGK samo mu je naškodila. Okrivljavanje Milanovića za situaciju, krajnje je blesavo, tim više što vlada Zorana Milanovića nije smanjivala koeficijente prosvjetarima, nego ih je povisila, o čemu sam pisao i dokaze predočio pred nekoliko dana.
Nazivati prosvjed prosvjetnih radnika, koji se pretvorio u najveću krizu, igrokazom, može samo osoba kojoj nisu svi doma.
Još je samo falilo da se pojavi na pozornici i na kraju ogrokaza pobjednički digne ruke, kao onomad nakon premijere Labuđeg jezera, kada je ansamblu otela cvijeće.
Stvarni i jedini dobitnici su oni mali obični prosvjetni radnici i nenastavno osoblje.
Oni su ipak, samo nematerijalni dobitnici.
Oni su sada shvatili da ih vodi ekipa koja je moralno upitna, čije su namjere nečiste, a interese i koje su oni zastupali, nisu njihovi.
Prema tome, što se čeka?
Govnjiva mela u ruke i čisti!
Ajmo učitelji, potjerajte tu klatež koja vas je prodala.
Ja nisam odobravao štrajk, ima puno razloga, o njima sam pisao, ali mogu shvatit da su ljudi procijenjeni za svoj rad i svoj doprinos društvu.
Sada nakon štrajka očinje novogodišnji roštilj.
Prvi u Hrvatskoj, zainteresiranost je ogromna.
Na roštilju je Andrej Plenković ali i Vlada RH. Čisto mi je žao što su neke misnitrice napustile Vladu, lijepo bi se cvrljile na roštilju.
Sad kada je postignut, po meni vrlo loš sprazum sa sindikatima, kreću drugi.
Vidla žaba da se konji kuju, pa i ona digla nogu!
U valovima ko što su u srednjem vijeku vojske napadale na pola srušene tvrđave.
Prvo strijelci, pa pješaci, pa konjanici.
Evo javljaju se i carinici.
Kasta je to koja je sada strašno devalvirala u svom društvenom položaju i utjecaju.
Nekada davno u Jugi, puno, previše sam radio sa SUC-om. (Savezna uprava carina).
Nisam poznavao niti jednog carinika koji nije od državne plaćice, koja nije bila visoka, napravio barem jednu kuću, 10X10X10 metara.
Obožavali su kada su ih za božićne praznike slali na granice kao ispomoć.
Jedan turnus ispomoći, hop, podigne jedan kat kuće.
No tako je bilo u mrskoj nam Jugoslaviji.
Toga u Hrvatskoj, naravno nije bilo!
Onda smo dobili državu, pa su carinici, koji su samo promijenili uniforme postali fini i pošteni.
Pa smo ušli u EU, nestali i granični prijelazi, pa su carinici velikim dijelom ostali bez izvora prihoda.
Pardon, posla.
Pa su preimenovani u inspektore koji se šuljaju po Jadranu, love Šipce koji prodaju kruh, sedam kila štrucu, a ne izdaju račun, ili nedaj Bože za kuglicu vanilije ne dobiješ račun.
Pa nadrkano i frustrirano zatvore lokal na mjesec dana u sred sezone, još ti drapi i dvajs tisuća kuna globe, ne obazirući se što od tog lokala živi cijela uža obitelj, njih 25.
Ko ih jeb
Neki dan vidim da se javlja jedan carinik, veli da su im uvjeti loši, da moraju sami kupovat sapun i toalet papir.
Pa će u štrajk.
Ne znam da li u njihovim tim papirima i ugovorima o radu piše da su plaćeni za kenjanje na poslu, da li im se vrijeme kenjanja oduzima do radnog vremena?
Pa vrijeme koje provedu na sranju moraju odradit.
A kad se izaseru, moraju i ruke prat.
Pa gospodo, stvar je vrlo jednostavna.
Serite kod kuće, jer vas država ne plaća za vaša sranja.
Nego za čestit rad.
Pa se javila i policija koja veli da može zaustavit cijelu državu ako ne budu radili.
Možda to i ne bi bilo loše.
Jer smo blizu ponora i srljamo, pa nek nas više zaustave, jerbo ako ne štrajkaju spizdit ćemo se niz ponor.
Mene zanima samo jedno, kako ćemo mi znati da su policajci u štrajku?
Bandić će i dalje biti na slobodi.
Oni otprije poznati policiji radit će normalno kao i do sada.
Auti će se samozapaljiva tko blesavi.
Pretvorbeni kriminalci će se slikat sa prvih mjesta na utakmicama, premijerama.
Kako gospodo policajci?
A Silvano Hrelja, komandant armije gladnih mudro šuti.
Sakrio se u rupu, baš kao i onaj ne znam više kako se zove šef DORH-a, za kojeg ni ne znamo diše li.
Ili i njemu koeficijent nije dobar?
Hrelja je u teškoj borbi sa Bernardićem, oko broja mandata u Saboru.
Ostalo nije važno.
A samo da je reko da poziva penzionere da prekinu kopat po kontejnerima na pet dana, Hrvatska bi se ugušila.
U smeću.
Pa bi sve brige bile riješene!
Dakle, ključ rješenja ima Silvano Hrelja!