U subotu, rano ujutro, ukrcat će se članovi zagrebačkog SDP-a u autobus, pa krenuti na put. Do nedalekog Kumrovca. Jer, Dan je mladosti. Dan kada je kažu, rođen Josip Broz Tito.
Važna je zagrebačkim komunistima ovo fešta, najvažnija. Jer, drug Tito, Maršal Tito, Josip Broz Tito, to je bit njihovog političkog djelovanja. Kostur njihovog postojanja. Ni o čemu oni ne govore i ništa ne predlažu, ako nije vezano uz Tita. Ne zamaraju se oni životnim problemima, pljačkom, gaženjem i guženjem prava građana, nepostojećim pravosuđem, u uze sapetim DORH-om, cijenom benzina, nikakvim sendvičima u vrtićima. Samo Tito. Tito je bitan.
Lukavo su se dosjetili:
Važno je vratiti Tita. Jer dok je bilo Tita bilo je i šita. Pa kad vrate Tita, sve će se samo riješiti.
Isprva sam mislio da su to samo bezidejni prodavači magle. Onda sam shvatio da će Uskrsli Joža preko noći popraviti sve cijevi koje pucaju u Zagrebu, jer je bio metalac. Djeca će uz buđave sendviče u školi i vrtićima dobivati mandarine s Brijuna. Pravosuđe će umjesto guziti, onda tucati. Kamen na Golijani. Benzina će biti ko kapljica vode u moru, jer, Nesvrstani…
U pravu su ti zagrebački komunisti što stalno pričaju o Titu, jer kad ga vrate, Vraćenik će sve probleme riješiti. Paket mjera Josip Broz Tito.
Maršal Tito, naš Tito, umro je pred četrdeset i dvije, a baniran i proklet već trideset i dvije.
O njemu nema smisla pisati. Nema smisla jer je sve rečeno. Sve bi bilo prežvakavanje davno rečenog, prepisano bez smisla i reda.
Rođendan mu je bio neki dan, a slavi se 25.05. na dan nazvan njemu u čast, Dan mladosti.
Obilježava se danas, da budem posve iskren, nije mi jasno zašto danas, 21.05.2022.
Znam, subota je, neradni dan, pa će se u Kumrovec sliti rijeke obožavatelja lika i djela Josipa Broza Tita. Ali, ionako su oni koji dolaze većinom sedamdeset i pet godišnjaci pa na više, u penziji već dvadesetak godina.
Njima je svejedno.
Oni misle, duboko su uvjereni da odaju počast velikanu.
Ne, ne idem na te derneke već dugo. Točnije, bio sam tamo pred sedam osam godina.
Jedan jedini put!
Nekoliko stotina štovatelja lika i djela druga Tita. Ponosni vlasnici nekoliko zubi u glava s nasađenom titovkom, krnjavo frfljaju pjesmu Uz maršala Tita, junačkoga sina…”
Silno razočaran iskrivljenjem slike o drugu Titu, čovjeku koji i nije davno umro, ali posve dovoljno da štovatelji lika i djela od sebe rade budale. Ridikulozni čilageri iz cijele upokojene Bivše, sa smiješnim partizanskim kapicama na tinatrama. Jugoslavenske zastave na sve strane. Rumenih obraza, znoj im se slijeva niz vrat. Ocvale stare babe u crvenim majicama, pionirskim maramama i plavim kapama. Sve to mi djeluje cirkusantski, poput predstave Hamleta u selu Mrduša Donja. Ili, kao one pornići gdje na špici piše Young teen…, a neviđene akrobacije izvodi kornjača od pedeset i pet godina, u dokoljenkama i kečkama na glavi.
Upravo tako djeluju “pionirke” od sedamdeset i kusur godina. Ej, gdje Vam je dostojanstvo, moje dame? Ili moje drugarice? Poznavao sam puno drugarica. Koje su držale do sebe. Redikuli i Krnje odjeveni u Maršala u debelim bijelim uniformama ispod koje im se bogovski švicaju jaja, slikaju se sa sedamdesetogodišnjim pionirkama koje ponosno pokazuju oba zuba. Brkati štovatelji lika i djela Sime Dubajića ponosno se keze u kamere. Biti će na televiziji. Ostarjeli komitetlije u crnim odijelima, sada već progriženim od moljaca, švicaju se na jakom Suncu, pokazujući jasno da su oni nekada imali status. Pa ga imaju i danas ovdje. Jedan dan u godini su opet drug Jovo iz mjesnog komiteta.
Pjevačka družina Mlade pionirke iz Foruma žena Donjeg grada, izvesti će pjesmu u čast druga Tita, kao što će onomad bilo izvođeno u Sjevernoj Koreji. Slet se neće izvoditi jer su sudionici odustali radi kostobolje, išijasa i inkontinencije.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD GALERIJE
Ma koga vi tu jebete?
Ovo je proslava?
Čega, kojeg kurca?
Ime Maršala ne stane u istu rečenicu sa vama tamo u Kumrovcu! Ni sa čilagerima, niti sa zagrebačkim komunistima, koji plave veze o životu nemaju, pa su došli slavit rođendan tipa koji je izgradio na desetke tisuća tvornica, škola, bolnica, kinodvorana, stadiona. Tisuće kilometara pruge. A oni bi vratili njegovo ime. Jer drugo ne znaju. Ustani druže Tito, reci im da ne zazivaju imena Božjeg uzalud. I vrati se. Gdje ti je mjesto, u svoj mir.
Hoćete li klepećući gebisima, oslonjeni na štake, trčati štafetu? Poput onih jugokomunista i partizana iz filma “Maršal?
Gdje vam je ljudsko dostojanstvo? Gdje vam je poštovanje prema Josipu Brozu, poznatom kao Tito?
Sa svih strana inače mirnog Kumrovca, etno sela sa ružno plastificiranim fasadama, uzdizao se tada dim, ćevapi, kotlovina, štandovi sa pićem.
O glazbi ne bih pričao, jel tako, “Oj Ivane, pobratime mijoooo“?
Zajapureni starci gledaju u guzice slovenskih cura, što migaju dok hodaju kurčeći se partizanskim kapama na glavama.
Bilo je tamo nekoliko dežurnih komunista i komunistica s FB, koji marljivo svake godine bubaju slike na FB prenoseći atmosferu zavidnicima, barem oni (one) tako misle.
Ovi koji „slave“ Titov rođendan, pišaju po njegovom liku i djelu.
Žešće od Keleminca i njegovih postrojenih dimnjačara.
U sjećanje sam prizvao dernek u Čavoglavama.
Isti kurac, drugo pakovanje.
Isprepleteni su, poput zapetljanih konopa…
Sve je isto, samo njega nema…
