U životu postoje važni ciljevi, kojima težiš, pa kad ih ostvariš, zadovoljno odahneš, malo odmoriš i stremiš ka novom cilju.
Nekome je životni san zaposlit se u državnoj službici. Pa lijepo, prst u uho.
Sjediš i gledaš kroz prozor, razmišljaš o onom što još nisi ostvario. Posao i dobru i redovitu plaćicu imaš. Auto imaš. Za povremeno znojenje i skakutanje u krevetu sa onom malom iz tvog mjesta, ne zna nitko, barem tako misliš.
Svakog dana maštaš o putovanju na neku destinaciju gdje posve sigurno nikad nećeš ići. Tome služi mašta. Pa gledaš one veličanstvene zgradurine, pješčane plaže Dubaia.
Jes lijepo, u pičku materinu, ali tamo nikad neću ići.
A i mala bi se veselila da se malo valjamo na pješčanoj plaži, pa buci buci u luksuznoj hotelskoj sobi, pa još da te taksijem provozam po gradu, pa da vidi one prekrasne parkove, predsjedničku palaču. Ma sve bih joj pokazao.
Sve je to, naravno sanak pusti, osim ako…
Uvijek postoji jebeni ako. Dakle, ako poznaš Enza Crnoborija, direktora TZ Medulin, tvoj sanak može postati realnost.
Medulin, turistički grad na krajnjem jugu Istre, mjesto koje se od one socijalističke Obavijest za roditelje, da su djeca iz Zagreba sretno stigla u Medulin, koja se vrtjela vikendima nakon vijesti na radiju, nakon što su prepuni autobusi djece iskrcali tu živahnu i veselu rijeku malih turista, pretvorio se kroz godina u respektabilni turistički centar.
Zašto? Kao prvo, jer je na obali, ima more, ima dobru klimu.
A drugo, tamo u turizmu rade ljudi koji imaju cilj.
Evo, gospodin Enzo ima cilj.
Vidjeti kako se turizam odvija u tom Dubaiu. Pa će Medulin pretvorit u Dubai.
Ali gospodin Enzo, neodređene političke orijentacije, pa je nezavisan, ali bez njega se u Medulinu teško i na pišanje ide, je čovjek dobre duše i široka srca. Sve više Medulin liči na Medelin, vlast takvih neprikosnovena je!
Mekana duša, poput pamuka.
Pa kako će u Dubai otići sam? Nije Enzo pizda, pa to svi znaju. Pa da bi dokazo da nije pizdun, lijepo je organiziro put u Dubai, grupni. Turističku ekskurziju.
Nekad se, u vrijeme socijalizma, kakav put zvao studijsko putovanje. Na ta putovanja išli su važni drugovi u pratnji zgodnih drugarica koje su imale govornu manu, nisu znale reći ne, a i lošije su čule, čim si im reko da sjednu, o ne su legle.
Inače su bile ok.
Pa se u u Dubai otputila vesela studijska ekipa. Njih petnaest.
Jerbo, nije dobro da ih bude 13, jer je trinaest nezgodan broj. Pa ih je išlo više, za svaki slučaj.
Pa su se tamo vozali u taksiju koji je strašno jeftin, a da bi to ustanovili, spizdili su 300.000 kuna.
Sve to na trošak firme kojoj si na čelu i o čijoj dobrobiti bi trebao skrbiti. Iz firme je išlo čak pet zaposlenika, a deset nemaju veze s poslovanjem firme.
Nije mi jasno zašto je vodio čak pet suradnika, mogao je dva ili tri, pa je mogao povesti i više prijatelja i njihovih prijateljica. Inače, cijelo je turističko putovanje teško oko 300.000 kuna. Koje će platiti porezni obveznici, i vi i ja.
Pa su se tamo vozali u taksiju koji je strašno jeftin, a da bi to ustanovili, spizdili su 300.000 kuna. Gledali su i predsjedničku palaču, gledali su parkove, hotele, zlobnici mi kažu da su dame više gledale stropove u hotelima. Naravno da su bili i u Burj Al Khalifi, valjda planira tako nešto izgradit i u Medulinu. Ma naravno da neće, ali imali su vremena na pretek, pa možeš malo i bacit oko s velike visine. Ionako ti je glava u oblacima.
A mogli su samo do Pule skočit! Ali, to i nije to, zar ne?
A da je cijela vesela i razigrana družina samo otišla do Pule, vidjeli bi da u gradu Puli ima sve. Osim parkirališta na plažama za kolica za djecu.
Za to vidit isplatilo se otić u Dubai, zar ne?
I spizdit 300.000 kuna. Za ideju da mame mogu parkira kolica na nekakvoj ledini kraj plaže.
A i jebe im se, ionako to nije njihova lova, nego vaša i naša.
U Puli, napisao sam, ima sve. Ima i Rovinjska ulica. Na broju dva nalazi se USKOK.
Pa me zanima, hoće li oni isto zaputiti se na studijsko putovanje, ali samo do Medulina.
Imali bi što vidjeti!
Obratite pažnju na emisiju vijesti od 3:10
