Postoji nekoliko postulata o savjetnicima.
„Pametan čovjek, savjet ne treba, a budala ga ne sluša“ ili „Svaki je političar pametan, onoliko koliko su mu pametni savjetnici.“
U malenoj zemlji, kao što je Hrvatska, koju iskreno, malo tko smatra ozbiljnom zemljom, osim što sebe Hrvati doživljavaju strašno ozbiljno, trenutni (hvala Bogu) obnašatelji funkcije predsjednika ili predsjednice države okruženi su vojskom savjetnika.
Odabrani po ko zna kojem principu, nabacani lopatom u ugodne urede Pantovčaka, gdje u društvu jelena lopatara smišljaju mudrosti koje onda tjeraju da nauče njihovi puleni.
Sam Pantovčak je izdvojen, vrlo prostran, vrlo vrlo dalek od normalnog života.
Građana, koji bi trebali živjeti prema zamislima mudraca iz parka jelena lopatara.
Koji normalnog života nisu vidjeli dsetljećima.
Kada je gospođa KGK postala predsjednica, cjelokupna je javnost pratila njezin odabir savjetnika i glasnogovornika.
Predsjednica je svojim odabirom prvih suradnika, od samog početka pokazala kojim smjerom namjerava ići.
Jer, gospođa je ipak vlasnica podosta godina životnog iskustva, pa odabir tih savjetnika nije bio greška, nego naravno, odraz njezinog načina razmišljanja, stavova i pogleda na život.
Bilo je tu svega.
Od Jadranke Jureško Kero, koja se proslavila bezočnim i ogavnim poentiranjem na slučaju male Nore Šitum, do Vladimira Šeksa, starog lisca, koji je izgorio na tom mjestu radi nekakve banalne igre oko zapošljavanja nekakvog tipa.
Igra, koja mu je naravno, podmetnuta, ali ju je Šeks prihvatio sportski i sa ponosom. Jer je shvatio da vrijeme koje je proveo učeći mlade kakve se sve podlosti u politici mogu napraviti, nije utrošio za badava.
U međuvremenu je sa Pantovčaka izletjela ĐejĐej Kero, poput topovskog taneta, pa je kasnije izjavljivala da se gore, na brdu, ništa ne radi, nego se cijeli dan ispredaju tračevi, ko će koga ili ko je koga.
Znate već na što mislim.
Pravo predsjednički!
Pa je na Pantovčaku osvanuo i Pinokio, čovjek koji je uhvaćen dva i pol miliona puta u gnjusnim lažima.
Andrija Hebrang.
A što reći, kakav ćaća, takav sin.
Prije nego se svalite na mene psovkama radi ćaće, prvo dobro proučite nekoliko desetaka knjiga o Andriji Hebrangu sr. (oznaka za stariji, ne za sroljo ili ne daj Bože seronja, što bi mogli pomislit besprizornici).
Jer ja jesam. Pročitao kjnige, da ne bi bilo zabune.
Šuljao se oko Pantovčaka u to vrijeme i Ivica Kirin-Jubito, poznat po svojim vrlo čestim pokazivanjima inteligencije, pametan ko Ajnštanj, ma što Ajnštajn, Cvajštajn kako bi rekao jedan od tajnih savjetnika i obožavatelja lika i djela KGK, od prekjučer ponosi i sretni stanovnik Međugorja.
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’f54545′ bgcolorto=’f54545′]Jubito se nadao da će opet steći naklonost Kolinde, da se uvući među jelene lopatare kao savjetnik, no o prirodi nekadašnje naklonosti pravi gentlemani ne pišu, zar ne?Čovjek se nadao da će opet… Kako se u mom kraju kaže… Ko-bi-li se nado?[/stextbox] Pa se od nekuda pojavio bivši premijer Nikica.
Vrlo uspješan poduzetnik, vlasnik jedno sto trideset i dvije firme, koje se sve zovu Niva ovo, Niva ono.
On je trebao savjetovati Predsjednicu o ekonomiji i gospodarstvu.
Vremena je imao napretek, jer mu je u to vrijeme već stotinjak tih Niva otišlo u stečaj.
Zbog uspješnog poslovanja, što ga svakako kvalificira da savjetuje o poslovanju prvu njušku države.
Pa je mogo savjetovat predsjednicu o pametnim i dugoročno kvalitetnim ekonomskim potezima.
On je nakon dvije godine otišao iz društva jelena lopatara, iz zdravstvenih razloga. Govorilo se da ga je predsjednica šutirala, ali to nije istina, čovjek sve povukao iz zdravstvenih razloga, a i privatno je imao posla, jer su mu i zadnje firme otišle u stečaj.
Kao posljedica umješnog vođenja.
Lako je bilo voditi firme, kada si odma nakon što si bio premijer postao veliki poduzetnik, kojemu svi poslušnici daju posao.
Svakako ne treba zaboraviti niti Očenašeka, snishodljivu ulizicu, poznatog po onoj pola Bagi, pola meni, pola tebi.
Jebiga i taj lumen je savjetnik.
Zato i imamo predsjednicu kakvu imamo, pametnu, lijepu, vitku. Ženstvenog hoda, profinjenih, damskih manira, elegantnu, nenametljivu.
Sva ta kamarila koja se izredala na Pantovčaku, htjeli mi to priznati, pridonijela je formiranju i usmjeravanju predsjednice na put kojim ide danas.
Gazi čvrsto, stisnutih šaka, lupa strojev korak i ide.
Svojim putem…
smisao besmislice, koja mi na misao pada, toliko mi raslabljuje misli te mislim da se s pravom žalim na vašu ljepotu…
Danas se po portalima postavlja pitanje da li predsjednica mora vratit sve ono što je Mamić uložio u nju?
On je u nju ulagao više puta.
U kampanji, na rođendanu, a tko zna gdje još?
Ja mislim da ne treba.
Samo pizde ljubomorne misle da treba.
Čovjek je ulago u nju, ona se nije bunila.
I što sada hoćete pizduni ljubomorni?
Bilo je dobro i njemu i njoj. I što se tu ima više reči?