Otkako je 1968. godine u Hrvatskoj uvedeno obvezno cijepljenje protiv ospica, drastično se smanjio broj slučajeva te bolesti od koje je dotad, u prosjeku, obolijevalo 15-ak tisuća djece godišnje, u prosjeku ih umiralo petero, a petnaestak ostajalo trajno invalidno. Prije pet-šest godina ovdje je osnažio antivakcinalistički pokret te unatoč zakonskoj obvezi cijepljenja djece doveo do toga da je u proteklih pet generacija predškolske djece (od 2012. do 2017.) njih više od 15 tisuća necijepljeno
Proteklih je dana na području Dubrovnika zabilježeno nekoliko slučajeva ospica. Vodeći domaći epidemiolozi to su i predviđali zbog niske procijepljenosti na tamošnjem području te epidemije ospica koja vlada u susjednim zemljama, napose Srbiji gdje je zabilježeno i petnaestak smrtnih slučajeva.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji lani je protiv ospica, rubeole i zaušnjaka cijepljeno tek 55,8 posto predškolske djece, a u samom Dubrovniku 40,8 posto. Po trendu necijepljenja uz Dubrovačko-neretvansku županiju prednjači i Splitsko-dalmatinska gdje je, doduše, procijepljenost lani bila nešto veća (78,4 posto).
Ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je, povodom pojave ospica u Dubrovniku, da ga zabrinjava niska procijepljenost u najjužnijoj županiji te poručio roditeljima koji se protive cijepljenju da time ugrožavaju vlastitu djecu. “Strahovi koji su se uvukli u roditelje ograničavaju ih u cijepljenju, a time rade štetu svojoj djeci, ali i svima drugima koji mogu biti posredno zaraženi”, kazao je Kujundžić dodavši da se metodama prisile poput kazne od 2000 kuna ili odbijanjem upisivanja necijepljene djece u vrtiće – ne postiže ništa.
Jačanje antivakcinalističkog pokreta
Tomu je svakako pridonijelo jačanje antivakcinalističkog pokreta koji, međutim, treba sagledavati dvojako jer nije isključivo riječ o ljudima koji se izričito protive svakom cijepljenju već i o onima koji su isključivo protivnici obveznog cijepljenja ili kako vole reći – diktature cijepljenja. Isključivi protivnici cijepljenja uglavnom smatraju da su cjepiva opasna i štetna jer sadrže aluminij i živu te izazivaju teške nuspojave od alergija i dijabetesa tipa 1 preko epilepsije i ADHD-a pa sve do autizma, bolesti koja je postala svojevrsna referentna točka njihovog zagovora protiv cijepljenja. Antivakcinalisti također smatraju da je iskorjenjivanju zaraznih bolesti pridonijelo poboljšanje higijenskih uvjeta i povećanje kvalitete života, a ne samo cijepljenje.
U Hrvatskoj je nekoliko eksponiranih zagovornika necijepljenja odnosno neobaveznog cijepljenja koji su svojim istupima itekako utjecali na stavove sve većeg broja roditelja koji ne žele cijepiti djecu ili se, u blažem slučaju, ne pridržavati kalendara cijepljenja. Liječnici kažu kako cijepiva nikad nisu bila sigurnija te kako tvrdnje protivnika cijepljenja nemaju uporište u znanosti. Donosimo naše najpoznatije protivnike cijepljenja i neke njihove najčuvenije izjave koje su, među ostalim, utjecale na formiranje stavova antivakcinalista.
DR. SC. SREĆKO SLADOLJEV
Imunolog i voditelj Odjela razvoja i istraživanja Imunuloškog zavoda, dr. sc. Srećko Sladoljev, najistaknutiji je ovdašnji protivnik obveznog cijepljenja. On ističe da nije protivnik cijepljenja, već da je protiv prekomjerne i masovna potrošnja cjepiva koje će, tvrdi, rezultirati povećanjem autoimunih bolesti. Cjepiva u injekcijama on naziva “zdravstvenim divljaštvom”.
“Nisam protivnik cjepiva i cijepljenja. Protivnik sam pogrešnog načina njihove primjene. (…) Umjetno poticanje imuniteta mora oponašati način kojim imunitet stičemo prirodno. Cjepivo u igli, umjetno stvoreni depo s imunoprovocirajućim materijalom u tkivu koji se tjednima pa i mjesecima otpušta u tijelu sliči situaciji kada slon šeta staklanom. Ne da sam uvjeren, nego znam da su cjepiva u igli odgovorna za golemi porast opakih bolesti s autoimunim ‘potpisom’ u posljednjih šezdesetak godina. One su neizlječive, snižavaju kakvoću života i prate nas do smrti”, izjavio je jednom prilikom.
Nakon što je u Dubrovniku nedavno zabilježn prvi ovosezonski slučaj ospica, Sladoljev se oglasio na Facebooku prilično šokantnom objavom pozivajući deset 40-godišnjaka cijepljenih protiv ospica da se, skupa s njim, zaraze virusom te bolesti pa čekaju ishod. “Ja, koji sam prije 60 godina prebolio ospice, dakle s prirodnim imunitetom, “protiv” njih s umjetnim. Zarazit ćemo se ospicama i čekati što će se desiti”, napisao je.
DR. LIDIJA GAJSKI
Jedna od glasnijih zagovornica necijepljenja je i dr. Lidija Gajski, specijalistica interne medicine i liječnica u Domu zdravlja Zagreb. Ona je i autorica knjige “Lijekovi ili priča o obmani” iz 2009. godine u kojoj je pokušala prokazati naličje medicinske i farmaceutske struke te njihovu povezanost s krupnim kapitalom. Poznata je po tvrdnji da su cjepiva kojim se cijepe djeca u Hrvatskoj nepouzdana jer nisu klinički ispitana, a redovita je gošća u emisijama HRT-a.
“Cjepiva koja su dostupna, kako na hrvatskom, tako i na svjetskom tržištu, nikada nisu prošla klinička ispitivanja koja bi pokazala da su sigurna za masovno procjepljenje”, izjavila je dr. Gajski prije nekoliko godina u programu HRT-a. Također tvrdi da nema znanstvenih dokaza prema kojimam je masovno procijepljivanje stanovništva potrebno i sigurno.
PROF. DR. ŽELJKO POLJAK
Prof. dr. Željko Poljak osnivač je i voditelj postdiplomskog studija Alergologija i klinička imunologija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Više puta je navodio primjer vlastite kćeri koja je nakon cijepljenja oboljela od encefalitisa, a zbog čega nije želio cijepiti svoje drugo dijete. Jedan je od glavnih protivnika obveznog cijepljenja. Iako tvrdi da ne može poreći određenu vrijednost cijepljenja, problem vidi u nametanju obveze i prešućivanju nuspojava.
“Režim obaveznog cijepljenja u Hrvatskoj možemo bez sustezanja nazvati diktatorskim i protuzakonitim. O čemu je riječ? Za razliku od demokratskih zemalja (Austrija, Njemačka, Švicarska, skandinavske zemlje…) gdje je cijepljenje fakultativno i dobrovoljno, u Hrvatskoj bit ćete kažnjeni ako propustite neko od 25 obaveznih cijepljenja kojima se mora podvrgnuti vaše dijete do punoljetnosti. (…) Ključno je pitanje: zašto je u nas cijepljenje obavezno pod prijetnjom kazne?
Nalazim samo dva moguća odgovora: ili je riječ o lobiju koji proizvođačima cjepiva preko zakonodavca osigurava prodaju cjepiva, ili je naš narod tako nerazuman, za razliku od prosvijećenih u gore spomenutim državama, da ga se na cijepljenje mora natjerati prijetnjama”, napisao je svojedobno. Dr. Poljak smatra da odluku o cijepljenju djece prvenstveno trebaju donositi roditelji.
DR.SC. LUCIJA TOMLJENOVIĆ
Kanadsku znanstvenicu hrvatskih korijena, dr.sc. Luciju Tomljenović, ovdašnji antivakcinalisti često citiraju u svojim argumentacijama. Ta se biokemičaraka s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi u svojim istraživanjima fokusirala na tumačenje kako cjepiva i kemijski dodaci u njima mogu izazvati neurološke i autoimune bolesti. Ujedno propagira popularnu antivakcinalističku tezu po kojoj su sanitarni i higijenski uvjeti, a ne cijepljenje, doveli do iskorijenjivanja zaraznih bolesti.
“Nemam djece. No, da ih imam, ne bi ih cijepila. Cjepiva su nepotrebna jer je većina infektivnih bolesti iskorijenjena putem bolje sanitacije i prehrane mnogo prije nego što su cjepiva dovedena u širu uporabu. S druge strane, prekomjerno cijepljenje je jedan od glavnih razloga što su danas u alarmantnom porastu autoimunološke bolesti i neurološki poremećaji. Ogromna literatura svjedoči o tome ali nažalost, malo ljudi nađe vremena da je prouči. Najveća obrana od bolesti je u zdravoj hrani, higijeni i 7-8 sati spavanja dnevno, no od takvog pristupa farmacijska industrija ne može zarađivati. Uistinu, među današnjim medicinskim postupcima, cijepljenje je jedno od onih s najmanje čvrstog znanstvenog utemeljenja”, izjavila je ta znanstvenica kojoj je povučeno nekoliko znanstvenih radova u kojima je nastojala dokazati da aluminij u cjepivima uzrokuje autizam.
Inače je poznata i po svome vjerskom aktivizmu i odbacivanju Darwinve teorije evolucije.
DR. NIKO VISKOVIĆ
Liječnik opće medicine iz Dubrovnika, ne toliko poznat široj hrvatskoj javnosti, ali vrlo dobro poznat u Dubrovniku i okolici, upravo tamo gdje je rekordno niska procijepljenost, “proslavio” se tvrdnjom da je više od 80 posto autistične djece u Hrvatskoj oboljelo od te bolesti nakon što u bili cijepljeni. Zbog te izjave stručnjaci su Niku Viskovića nazvali šarlatanom, a neki liječnici zatražili da mu se oduzme licenca.
“Ja sam se javno pobunio protiv bezdušnih kolega koji nisu slali obrasce, prijave nuspojava, nikad nisu pisali prijave o posljedicama cijepljenja. Da su pisali prijave, siguran sam da bi službena vlast imala sasvim drukčiji stav. To što nije bilo prijava, ne znači da nije bilo nuspojava, jer tu je 80 posto od 12.500 slučajeva koji su vjerojatno žrtve cijepljenja. Bez analize i proučavanja tih izvještaja, za njih je cijepljenje bilo – sasvim neškodljivo”, izjavio je dr. Visković.
Također, u više navrata je tvrdio da “zdravu djecu cijepimo da ne bi postala bolesna odnosno da bi bila zdravija, a zapravo ih činimo bolesnijima i podložnima bolesti”, da se “cijepljenjem smanjuje kvocijent inteligencije” te da “zbog cjepiva imamo generacije alergičnih na kikiriki”.
DR. MED. ĐULA RUŠINOVIĆ SUNARA
Bivša predsjednica udruge za promicanje i prava pacijenata, dr.med. Đula Rušnović Sunara, žestoka je zagovornica prava na izbor kada je u pitanju cijepljenje. U travnju 2015. otvorenim pismom obratila se tadašnjem ministru zdravstva Siniši Vargi tvrdeći da je žalosno što liječnička struka slijepo slijedi preporuke o cijepljenju kada niakkvih dokaza o koristi cjepiva nema.
“Nikakvih dokaza uopće nema da je bilo koje cjepivo korisno, ali ima dokaza da je svako štetno. Kako je moguće da se ovo pretvara u zakonsku obvezu pod prijetnjama i kažnjavanjima ukoliko se odbije? Zakonima branimo znanost koja nije u stanju dokazati svoje teze? Koja je to znanost? Inkvizicija?”, napisala je u otvorenom pismu ministru te isto završila pitanjem: “Jeste li sigurni da nije Hitler na vlasti?”
IVAN PERNAR
U kompoziciju antivakcinalističkog vlaka ukrcali su se i neki političari. Živi zid je stranka koja otvoreno zagovara prednosti alternativne medicine, a za slobodu izbora pri cijepljenju, kažu, spremni su boriti se i rukama i nogama. Najistaknutiji član te stranke, saborski zastupnik Ivan Pernar, poslovično sklon raznim teorijama zavera jednom je zgodom objasnio zašto je protivnik cijepljenja: “Zato jer je u cijelom svijetu cjepivo dobrovoljno. Ne može vas netko prisiliti da se cijepite. Jednoj sam baki dok sam radio u staračkom domu rekao da se ne cijepi i ona jedina nije dobila gripu te godine.”
Nedavno je privukao pažnju objavom na Facebooku napisavši: “Jedno pitanje, a vi se zapitajte, kada su nas cijepili kao djecu na nadlaktici nam je ostao veliki ožiljak, zašto? Kako je mali ubod iglom mogao to stvoriti? Odgovor je nikako, u cjepivo su stavili nešto da nas trajno obilježi, žigoše ko stoku. Dakle, kakav otrov su stavili da to napravi i na kraju krajeva, zašto mnoga djeca razviju autizam nakon cijepljenja?”
Netko mu je tada odgovorio da nakon primljene injekcije cjepiva “tijelo reagira na oslabljene patogene u cjepivu, koža počinje bubriti, postane upaljena i formira se čir tijekom procesa koji se na na kraju zaliječi i postaje ožiljak”. Prije desetak dana Pernar je ustvrdio da u Hrvatskoj nema epidemije ospica jer bi u suprotnom bilo stotine tisuća oboljelih.
BRANIMIR BUNJAC
Iako tvrdi da načelno nije protvnik cijepljenja, saborski zastupnik i Pernarov stranački kolega Branimir Bunjac lani je mrtav-hladan na Facebooku objavio da posjeduje tajni dokument sa službenim popisom sastojaka u cjepivima.
“Između ostalog, unutra su GMO virusi, abortirani fetusi životinja i ljudi, embrij zamorca, razne vrste jaja, mišja krv i mozak, krv, srce i bubrezi različitih vrsta životinja, npr. najmuna, konja, svinja, ovaca, zečeva, pasa…”, napisao je Bunjac uglavnom izazivajući podsmijeh javnosti svojom objavom.
