Ovo je bajka o utjecaj podzemnih voda Podsljemena na stanovnike ulice Pantovčak kbr 241
Izvori Medvednice su općenito skromnog kapaciteta, ali su mnogobrojni, što omogućuje opskrbu vodom manjih naselja, te su manjim dijelom uključeni u gradski vodoopskrbni sustav. Glavnina ih izvire iznad 750 m.n.m. i u pošumljenim područjima, pa na tim prostorima nema opasnosti od erozije o kojoj inače treba posebno voditi računa
Svi ti brojni izvori slijevaju se prema Zagrebu.
Čuo sam priče starih Zagrepčana, da su u davna vremena, kada se planirala gradnja velebnog imanja na Pantovčaku, na jednom dijelu imanja otkrivene snažne žile podzemnih voda.
Davno je izgrađena Titova vila na Pantovčaku, čak je i drug Stari nekoliko puta odsjeo u njoj, po nekoliko dana.
Prema tome, ona je ispunila funkciju.
Zjapila je tako uglavnom prazna godinama nakon Njegove smrti. Ili su unutra povremeno boravili nekakvi politički jebivjetri, a da narod to nije znao.
Čak je u njoj održana i prva izložba Mimarinog blaga, davne 1993, redovi za vidit izložbu bili su ogromni, čekao se satima za uć unutra..
Ma jebalo se narodu za Mimarine vaze iz dinastije Ming ili nekakve blesave japanske iscerene maske.
Oni su došli vidjeti raskoš Titove vile.
Dok su tako čekali, znatiželjni tobože, ljubitelji kulture, cupkajući s noge na nogu, ni slutili nisu da ispod njih teče rijeka podzemne vode.
Koja zrači.
Pa je tako ozračen narod, te davne 1993, nakon što se do mile volje nagledao drvenih oplata Titove vile, velikih staklenih prozora, sa pogledom na park, vratio svojim kućama,
Ozračen podzemnim vodama sa Pantovčaka.
Niko nije ni shvatio o čemu se radi.
Barem ne odmah. Ali, malo po malo počeli su se javljati prvi simptomi.
Blage zaglupljenosti i zatucanosti, uz to i nadrkanog egoizma i bahatosti.
I dalje se to sve pripisivalo mentalitetu, ali kako su godine prolazile, ti simptomi postajali su vrlo izraženi.
Dok se neko nije dosjetio pa je počeo analizirati utjecaj podzemnih voda na stanovnike Ulice Pantovčak 241.
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’f5eded’ bgcolorto=’f5eded’]Svi oni pokazivali su neke čudne simptome, valjda modficirane od dugotrajne izloženosti podzemnim vodama. Egoizam u zapanjujuće visokim količinama, nadrkanost kao redovna pojava. Zatucanost i zaglupljenost je jedina bila promjenjiva, varirala je, ali kada se pojavila, pokazivala je zabrinajvajuće visoke vrijednosti. Naročito kod zadnje stanarke.
[/stextbox]Taman kada je sve postalo jasno, pojavio se novi slučaj. Za promatranje.
Javio se pomalo zaboravljeni stanovnik sa adrese Ulica Pantovčak 241, čiča na pragu devedesetih, kojih tridesetak godina mlađi od Jože Manolića, koji je na toj adresi boravio punih deset godina. On je najdugovječniji stanar na toj adresi.
Punih osam godina nakon što je iseljen, manifestirao se novi simptom.
Nezajažljivost i pogubljenost, u idealnoj kombinaciji.
Izrazio je želji da se opet useli na adresu Pantovčak 241.
Ali tek za dvije godine.
Čovjek ima planove.
Tamo bi on vrlo rado stanovao još pet godina, a Bože moj, ako treba, spreman se i žrtvovati, pa i produžiti još pet godina.
Ali, nekako mislim da neće ići.
Stambena komisija koja odlučuje o dodjeli stanova, već je naučila posao.
Pa bi se na tu adresu mogao useliti čovjek, koji ima sve simptome koje su pokazivali svi dosadašnji stanari u sebi. I egoizam i bahatost i primitivizam i zatucanost i podlost i nadrkanost.
U najvišim vrijednostima.
Milan Bandić