Dobro prase sve podnese. Papir sve trpi, a more proguta.
Stare su to mudrosti, koje su jako dobro poznate zagrebačkom gradonačelniku, Milanu Bandiću.
Neformalnom vlasniku 64.100 ha građevinskog zemljišta, smještenog između Dugog Sela i Samobora u smjeru istok-zapad, te od Medvednice skoro do Lekenika u smjeru sjever jug.
Na svom imanju, on se ponaša prirodno, poput pravog gazde. Radi što mu se prohtije, jer je ionako sve njegovo.
Imanje je relativno dobro nastanjeno, na tom prostoru živi oko 800.000 duša, koje kako je i normalno, redovito plaćaju danak modernom (da li?) Franji Tahyu.
800.000 kmetova.
Sustav plaćanja danka precizno je razrađen.
Poznato je da je Franjo, kako se i superbogatim maharadžama i priliči, ljubitelj svega što je lijepo.
Voli sve što vole i mladi.
Može mu se.
Dok on bjesomučno jurca svijetom, samo je u Rimu bio šezdesetak puta, dok svoje miljenice razvozi automobilima po europskim destinacijama, njegovim ogromnim imanjem upravlja grupa ljudi, dobro, ne baš grupa, više omanja armija ljudi, udružena u kompaniju Zagrebački holding.
Firmu koja je posve sigurno najomrznutija među kmetovima.
Njihovom lešinarskom njuhu i kopčevom vidu ne može pobjeći baš ništa. Što god vide, Hop, evo faktura.
U tom Holdingu rade isključivo povjerljivi ljudi, Holding mu dođe nešto kao Leibstandarte ZGH Milan Bandić
Ili ako baš ne znate njemački, Gradonačelnikov osobni zdrug.
Armija provjerenih, odanih, nikad prodanih dobroplaćenika kojima je samo u cilju izvući što više love iz džepova kmetova u džepove gradonačelnika i svoje isto, naravno.
Pripadnici Leibstandarte ZGH Milan BandićIli ako baš ne znate njemački, Gradonačelnikovog osobnog zdruga, planski su razasuti po različitim političkim opcijama u koje su se infiltrirali u želji ostvarivanja potpune kontrole nad svime i svačime, ne bih sada puno ovdje drobio.
Razbacalo ih ko đubre po livadi.
Dakle, kroz mehanizme svog osobnog zdruga, proširene u sve pore javnog i političkog života, preko svojih agenata u političkim strankama, on mirno i sigurno baca novčiće u Fontanu di Trevi, kad god mu se prohtije.
Jer agenti drže grad pod kontrolom.
Poput morskih pasa, koji moraju stalno plivati jer nemaju mjehur, ali zato imaju ogroman želudac i peraje kojima grabe.
Svi stanovnici obavezno plaćaju namet na prostor u kome žive, čak i nije puno, nije Franjo baš takva krvopija, pa uzima im samo malo manje od tri kune po metru kvadratnog prostora u kome žive.
Simboličan iznos, koji se plaća samo za čast što živiš na zemljištu Franje Tahya iz Pogane Vlake. K tome valja plaćati još mali milion stvari, poput potrošnje plina, koji se troši u metrima kubičnim, ali se obračunava po nekakvoj nerazumljivoj formuli, po kojoj uvijek stanovnici naselja gube.
Vožnja javnim prijevozom se prilično skupo penalizira, a da se ne bi ko dosjetio, pa se vozao bez vozne karte, postoji cijela armija nadrkanih babetina koje kontroliraju ispravnost vozne karte.
Sada ja tu drobim, umjesto da jednostavno kažem, u Zagrebu se plaća sve! Po cijenama koje određuje ON
Javni prijevoz je skup.
Pa se ljudi vozaju automobilima po centru grada, jer je isplativije ići automobilom, ako ide dvoje – troje ljudi u automobilu, nego plaćati kartu za tramvaj, naročito ako idu na dva ili tri sata u grad.
A love nikad dosta.
Dugo je ključalo nezadovoljstvo u našem junaku, znojio se i mučio, vrtio u krevetiću, kako da im otme još love.
Ma u pičku materinu, kako da to izvedem. Uzeo sam sve što sam mogao. Nema stvari koju ne naplaćujem i to masno.
Onda je ideja sinula. Poput bljeska.
Pa je u javnu raspravu uputio “Nacrt prijedloga Pravilnika o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža”, a prema kojem bi Grad Zagreb trebao u znatnoj mjeri ne samo povećati cijene parkiranja, nego i produljiti vrijeme naplate parkinga.
U tom prijedlogu je nažvrljano: Parkiranje u prvoj zoni dvostruko će poskupjeti i umjesto 6 kuna po satu, iznosit će 12 kuna. U drugoj će se zoni, umjesto tri kune, plaćati 5 kuna, a parkiranje u trećoj zoni poskupjet će s 1,5 kuna na dvije kune. Poskupjet će i parkiranje u svim javnim garažama pa bi tako sat parkiranja u garaži Tuškanac umjesto pet, mogao stajati čak 10 kuna. U prvoj zoni naplata parkinga produžuje se jedan sat i naplaćivat će se od 7 do 22 sata, umjesto do 21 sat, kako je bilo do sada. Cijene tjednih, mjesečnih i godišnjih karata za parkiranje neće se mijenjati, kao ni cijene mjesečnih povlaštenih parkirališnih karata.
Svi šute, niko ništa ne komentira. Od sto glasa, glasa čuti nije.
Čak ni ono, Ne budali Kraljeviću Marko.
Ni ON se ne izjašnjava, no vrijedi podsjetiti što je o povećanju cijene parkinga govorio prije samo dva mjeseca. Na obilježavanju Svjetskog dana zdravlja na Cvjetnom trgu Bandić je na novinarski upit hoće li građanima narasti tlak zbog najave poskupljenja parkinga u Zagrebu kazao kako zbog toga građani ne bi trebali imati problema s tlakom. “Ne znam gdje ste to pročitali. Zbog poskupljenja Zagrepčani ne bi trebali imati probleme s hipertenzijom“.
Povećanje cijena parkirališta, ono, slatko, okrugla brojkica 100 posto, pojašnjeno je željom da se centar grada rastereti od prometa automobilima.
Nek se voze ZET-om (jedinicom Gradonačelnikovog tjelesnog zdruga), koji će, gle čuda, isto podići cijene svoga prijevoza.
Tahi je sto posto u pravu. Zagrepčani, kao prave pičkice, neće imati probleme sa hipertenzijom. Oni neće reći Pička mu materina, dosta je! Nikada.
Pa oni su duboko u sebi sretni i ponosni, oni su ga izabrali. Jer je njima nalik.
Čak i oni koji su zaposleni u Gradonačelnikovom tjelesnom zdrugu neće ništa reći, jebe im se, na njih gradonačelnik i nije mislio kada je to rekao.
Oni ionako nisu Zagrepčani! Oni samo tu rade.
Zagrepčani će šutjeti.
Kao što pizdunski šute ovih dana, dok cijeli „region“ zaustavlja automobile i blokira promet radi visokih cijena benzina, u BiH su čak snizili cijenu radi protesta, nikome od Purgera nije palo na pamet, da u četiri popodne izađe iz auta usred Zelenog vala, zaključa auto i ode na kavu.
Purgeri su postali pravi kmetovi.
Na imanju Milana Bandića.
Lako je meni iz male varošice, sat i po vožnje od granica toga velebnog imanja, sa dvorištem i garažom u dvorištu, zajebavati se na račun Purgera.
A što ako on uistinu postane gradonačelnikom svih Hrvata?
Pa će prva parkirna zona biti sve od Prevlake do Bajakova, a moju ogradu će preskakati komunalni redari Predsjednikovog tjelesnog zdrugai gledati da li mi je trava uredno pošišana?
