Nazadnjaci i mrzitelji nadiru. Procesija zastave, baloni, „domoljubne“ pjesme, narodne nošnje, ljdi odjeveni unekakve majice sa natpisima, nosaju nekakve kutije važno, ko da su metlu progutali. Pa ulaze kroz saborsku kapiju.
U kutijama su potpisi. Četiristo tisuća potpisa. U trenutku objave da su skupili potpise i da je skupljanje potpisa gotovo, imali su tristo sedamdeset tisuća.
Pa su brojali potpise sedamnaest dana, a potpisi su se množili.
Na zaključanoj listi.
Ko kod socijaldemokrata na izborima u prosincu, zaključane liste se nekim „čudom“ proširuju. Ili kao registar branitelja, svakim danom ih je sve više.
Dakle, uobičajeni lopovluk.
Željeli su predati napuhani broj potpisa predsjedniku Njonji, koji je imao pametnijeg posla, pa su predali Davoru Orloviću, tajniku Sabora.
Strašno su bili time povrijeđeni.
Baš su ga htjeli Njonji surduknut, a on ima pametnijeg posla.
[stextbox id=’alert’ color=’000000′ bgcolor=’000000′ bgcolorto=’000000′]Nekakva babetina, mislim da se zove Natalija ili nešto oko nataliteta, potpuno nesvjesna odnosa snaga i važnosti Sabora kao institucije i te grupe pjevača domoljubnih pjesama, obučenih u narodne nošnje, bahato priča o tome da su oni brojali glasove sedamnaest dana i da ona inzistira da i u Saboru broje sedamnaest dana. Zadala je i datume kada se ima što dogoditi. Najebali su ako ne zbroje glasove u roku koji ona određuje. Njezina komanda je izvršna.[/stextbox]
Onda se pojavila neka druga babetina. Ova je debela. Pa debela babetina u crnoj haljini, sa bisernom ogrlicom, brzo i tečno brabonja, brabonjanje se prekida svakih pet sekundi radi šumnog uzdaha, pa opet brabonja.
Pa se pojavio neki aktivist, ponosan što je usvojio stil govora one debele babetine što brabonja i glasno uzdiše, pa i on duboko uzdiše, pa brabonja.
Svi uzdišu ko da kopuliraju.
Od tolikog kopuliranja biti će djece, demografija nije u pitanju.
Kolinda se može odmoriti od upadanja u neprilike radi glupavih izjava na temu demografije, kao što se desilo danas, pa može gledati na miru utakmice Svjetskog prvenstva, recimo, u nekakvom kafiću u Međugorju.
U uglednom i prikladnom društvu.
Nakon što je vidjela ove što dišu ko da kopuliraju, razveselilo se i slatko i milo lice ministarke Nade, kojoj se iz očiju slijevaju slapovi dobrote i umiljatosti.
Stručnjakinje za demografiju, pod čijim uspješnim vodstvom demografski pad raste.
Jedino je nadrkan na sve skupa Plenković, koji je svakim danom sve manje bahat, nema više onog podjebavanja i sarkazma, ishlapilo je to, pod udarima Agrokoroveuvozne robe iz Istanbula, koju prodaje Stier.
I twerkanje obrvama se smanjilo.
Od starog Plenkija, nema ništa, osim nadrkanosti. Naravno da će se pažljivo prebrojiti glasove. Glasove će prebrojavati Glasnović, Culej, Glavaš, Zekanović, da bi prekontrolirali koliko je ljudi željno diskriminirati Srbe i ostale im jarane koji su krivi što isu Hrvati.
Ajme ljudi, čuda i mirakula.
Nakon svih njih, pojavio se i precednik Ustavnog suda, Šeparović. Strašno važno, mudre face, pojašnjava da je njegova zadnja.
Faca ko da će svršit svaki čas. Od osjećaja važnosti. Potpuno nesvjestan količine ugleda koju uživa institucija kojom on predsjeda.
E, dragi Albanci, Bošnjaci, Bugari, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Nijemci i Austrijanci, Poljaci, Romi, Rusi, Rusini i Ukrajinci, Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijani i Židovi, najebaste vi u ovoj zemlji, sa ovakvim ljudima…
