Prekjučer navečer dobio sam mail čitatelja, koji ga je poslao vjerojatno ponukan člancima o Andriji Mikuliću.
Mail je vrlo opširan i ima podosta priloga.
Tema su malverzacije u Studentskom centru u Zagrebu, Andrije Mikulića i njegovih jataka.
Interesantno je da se kroz cijelu priču o Mikuliću provlače uvijek ista imena, mladi (sada već i ne tako mladi) lavovi HDZ-a. Pa ćemo i o njima koju riječ!
Pitam se, kako možeš biti direktor velike državne firme, a istovremeno kokošarit po drugoj firmi, Studentskom centru, petljat se u pokušaj mita od pola miliona EUR-a u poslovima s javnom rasvjetom?
Kako možeš bit glavni inspektor i isto to sve radit?
Kad direktoruješ i kad kontroliraš, kad radiš one poslove za koje dobivaš crkavicu od dvadesetak tisuća kuna mjesečno?
Materijale sam razdijelio stručnim suradnicima Spectatorbloga, pa ih svi zajedno proučavamo, pripremamo članak ili seriju članaka o temi Ali Baba i četrdeset hajduka u Studentskom centru.
Ili možda je bolji naslov Kako pustiti lisicu u kokošinjac?
O svemu ćemo odlučit nakon, kako je to sada moderno video konferencije.
Konferencija se trebala već održati, ali nije, jer nisam našao prikladan regal s knjigama ispred kojeg bih se nastavio, da pametnije izgledam.
To sam vidio ovih dana na portalima, nikad nisam do sada primjetio da su ti ljudi pametni, sve dok nisam vidio koliko metara knjiga i to sve u različitim bojama ima iza njih.
A ja sam bio uvjeren da sam više knjiga izgubio nego su oni pročitali.
Zajeb? ili su to samo one kartonske knjige iz salona namještaja?
No, vratimo se mi našem Andriji.
Jer, sve su to samo lopovi. Iz Studentskog centra, ili je dovoljno reći samo tri slova, HDZ!
Ma mogu si maramicu iz džepića na sakou nabit u dupe, nikad neće biti paunovi.
Samo lopovi!
