Članovi SDP-a Zagreba su jučer odlučili. Izabrali su Gordana Marasa za predsjendika GO SDP-a grada Zagreba.
Bila je to jako duga kampanja, kao i uvijek u SDP-u. Duge kampanje su tradicija SDP-a. U njima se stranka redovito rastače do najsitnijih sastavnih dijelova. Prvo se ne mogu odlučiti o datumima izbora, to potraje barem dvije do tri sjednice Glavnog odbora, da bi se onda odredio datum izbora, pa službena kampanja može početi. Ona neslužbena, u kojoj tada još neslužbeni kandidati, krstare po organizacijama i predstavljaju svo je programe ili ako ih nemaju, pričaju što bi bili kad bi bilo, traje cijelo vrijeme dok Cunctatore iz glavnog odbora muči tradicionalna dilema jel bi srali il bi samo pišali?
Sve dok njima, tim frajerima iz GO, ne uđe u tikvanju da moderna politička stranka, a oni bi na silu htjeli biti moderna politička stranka, premda im je prosjek godina 60, da je u vrijeme elektroničkih medija svaka informacija svima dostupna, te da se odluke donose brzo i efikasno, ništa od te stranke.
Da li je zagrebačka pobjeda Gordana Marasa početak ubrzanog pada Davora Bernardića? Kako se na Bernardića reflektiraju porazi ostalih njegovih forsiranih kandidata po ostalim gradovima?
Mislim da je Bernardić unatoč pobjedi Marasa, poprilično siguran u svoj opstanak na čelu stranke. Takozvani Beroidi, ljudi koji su bez ikakvog kriterija i razmišljanja podržavali sve, i radili sve što je Bernardić tražio, odreda su pragmatični tipovi, prekaljeni partijski kadrovi, sa jako puno utakmica u nogama. Sve to su istim žarom radili i za Zorana Milanovića dok je bio na vlasti. Da bi odma pretrčali u pobjednički tabor, već u slavljeničkoj noći. To su radile cijele obitelji, o čemu sam već pisao.
Maras i Bernardić će imati sasvim pristojan suživot. Barem u početku, dok se redovi ne konsolidiraju. Jedan dio Beroida postati će, ako već nisu postali Marasoidi (možda bi bolji naziv bio Marsovci), kao da se ništa nije dogodilo, kao da ga do jučer nisu pljuvali kad god su stigli. Samo da bi ostali na vlasti. Ozbiljni izvori iz Zagreba upozoravaju me da su prvi na startnoj Liniji za pretrčavanje u Marasov tabor Vesna Nađ, kojoj bi to bio samo come back Marasu, a za nju kažu da je uvijek uz pobjednike, zatim Matej Mišić, Draženko Pandek i Prica (neka se ne ljuti, ali mu ne znam ime). Ti isti ljudi me uvjeravaju da unatoč jučerašnjoj dojavi, gospodin Mladen Pejnović neće pretrčati Marasu, jer da je to pretrčavanje njemu gadljivo, što podržavam, prije bi se gospodin Pejnović mogao povući, jer neke stvari koje su mu obećali, nisu ispoštovane (popredsjedništvo GO SDP Zagreba)
Druga će biti priča kada se Maras konsolidira, kada osjeti da ima snagu, onda će krenuti na Bernardića. Da bi bio kalif namjesto kalifa. Osnovni je preduvjet, mora u potpunosti preuzeti Zagreb u svoje ruke. Držati čvrsto uzde. A situacija u Zagrebu da nije tragična bila bi komična. Valja spomenuti da postoje neke sumnje da su Bernardićevi ljudi u prvom krugu sugerirali onima kojima Hrestak nije bio po volji, da se glasa za Marasa, dočim su u drugom krugu Bernardić osobno, a naravno i ti njegovi Beroidi poduzeli uistinu sve da Maras izgubi. Kolebljive članove stranke nazivao je osobno Bernardić. maras mi ne liči na tipa koji zaboravlja. Dapače!
U trenutku proglašenja izborne pobjede, Maras je mogao računati samo na ruku dr. Sare Medved u Gradskom predsjedništvu, ostalih trinaest su bili ljuti protivnici Marasa u kampanji. To je ista ekipa već godinama, a nju sam apostrofirao kao najveće krivce za stanje u zagrebačkom SDP-u, uz Bernardića naravno. A njima su zagrebački komunisti ukazali najveće povjerenje.
U Gradskom odboru, Maras ima manjinu, GO Zagreba može blokirati svaku odluku Gordana Marasa, kako mu se prohtije. Maras je u ovim trenucima, predsjednik vezanih ruku, ali svakako ga ne treba podcjenjivati. On će svakako kroz različite odbore i povjerenstva (zdravstvo, socijalni rad, gospodarstvo) u koje će imenovati svoje ljude, pokušati umanjiti većinski utjecaj odbora i predsjedništva.
Dakle, Gordana Marasa čeka jako puno posla, uz posao saborskog zastupnika, kojega on poprilično štreberski obavlja. Gledajući praznu saborsku dvoranu, možete uočiti dvojicu, koji kao da su se zalijepili za saborsku klupu. Šukera i Marasa. Gordana Marasa pamtim dok je bio nositelj liste u II izbornoj jedinici. Čovjek je uistinu radio kao crv. Toliko energije se rijetko sreće kod ljudi. Jahao je, orao, bacao sjekiru, izlazio je iz svake otvorene ladice. U ovoj kampanji je obilazio, davoi bezbrojne intervjue, tumačio, rukovao se dok mu nije otpala ruka, pjevao, snimao selfije sa svima koji su željeli, saznali smo da su mu djeca odlikaši. Radio je sve i trudio se, uistinu trudio da pobijedi. I njegova je pobjeda čista. U drugom krugu!
Sve ovo pišem na dan 18.06.18., dana 26.09.18. napuniti će se sto dana vladavine gospodina Marasa. Do tada će Spectatorblog izvještavati o stvarima koje smatra da su interesantne.
Kada prođe sto dana, 27.09.18. počinje se pisati kritički, ali kao i do sada, samo zasnovano na činjenicama.
U želji da gospodin Maras ipak uspije ozdraviti zagrebačku organizaciju, pa da se napisi o SDP-u, na ovom portalu, koji ima veliku čitanost, opet presele u rubriku Politika, iz rubrike Zajebancija u kojoj se sada nalaze, mogu samo reći
Go Gogo Go!