Teško mi je pisati. Razrajcala me tema. A moram paziti. Da ne napišem sve one gadarije koje mi padaju na um.
Jerbo bi popasao barem tristotinjak tužbi od isto toliko ljudi, kojima bih argumentirano, uz predočenje dokaza rekao da su, da prostite ipak samo smradovi.
Zbog njihovog odnosa Davoru Bernaridću, kojem su do 05.07.u 19 sati iz guzice virili. Izuvali se da ga ne žuljaju cipelama.
Tetovirali si imena na tabane, kad ih izvlače iz guzice, da ne izvuku krivoga.
Otišao je Davor Bernardić. Te statutarne zavrzlame, da li je dao ostavku ili nije, da li je samo odstupio, ja ne razumijem.
Ali, koja vajda od svega toga, jer ionako postoji čuvena Statutarna komisija, koja pravdu u SDP-u mjeri gumenim metrom.
Na broju nelogičnih i nakaradnih presuda pozavidio bi im svakako i sudac Milanović (gospički rukovatelj) iz Gospića. Kojem su ipak na kraju opizdili nogom u guzicu. Eto, čak i čuveno pravosuđe se rješava takvih, a u SDP-u kroje pravdu.
No dobro.
Druga Berislava nema na Ibleru. A kad mačke nema, miševi kolo vode.
Svi oni koji su poput anubisa, drevnih čuvara faraonskih grobnica, likova samo nalik ljudima, sa glavom šakala, čuvali lik i djelo Davora Bernardića, počeli su kevtati i režati na Davora Bernardića.
Za kojeg kažu da je otišao na more. Jadni Bernardić nije stigao ni do Bosiljeva, kada su se počeli nabacivati govnima na njega.
Prvi se javio nekakav doktor, koji je u kampanji već godinu dana, on je sa svakim članom koji je bio voljan popio desetak žestokih pića na terenu, pa je zahvaljujući svim tim cugama osvojio impresivnih sedamstotinjak glasova.
Njegovo je legitimno pravo da se buni. No, da li je i moralno, upitno je, kada je znano da je upravo taj doktor bio godinama glavni Bernardićev glavosjek. Nije mi namjera pisati o tom liku, jerbo je naprosto nebitan. A njegov moral, njemu na dušu i savjest.
Ali, javio se i Davorko Vidović, jedan od dva zloduha SDP-a. (da ne bude zabune, nipošto ne mislim da je Gospodin Zlatko Komadina (sa veliko G) drugi zloduh). Pa vi pogađajte!
Autor svih onih smiješnih uradaka koji se nazivaju više-manje Program SDP-a, a koji predstavljaju samo reciklirane teze pokojnog Edvarda Kardelja iz vremena Prve privredne reforme, davne SFRJ.
Nekako je logično da su ti njegovi uradci smiješni i komični, jer legenda kruži, a ona kazuje da nitko u SDP-u ne priča viceve kao Davorko Vidović.
Tip kojem je lako biti duhovit, jer nema nikakvih egzistencijalnih problema, obzirom da je vrlo visoko rangirani službenik u HDZ-ovoj utvrdi, Gospodarskoj komori.
Najvećem slijepom crijevu Hrvatske, beskorisnom, ali zato vrlo uspješnom sisaču novaca poduzetnika.
Hrabro se javio taj Kardelj iz Siska, lik koji je mnoge glave rezao kad se u njima samo, poput kratkotrajnog bljeska, pojavila sumnja u lik i djelo Davora Bernardića.
Pa je drug Kardelj, posve siguran da je Bero prošao Bosiljevo, objavio urbi et orbi da je i on cijelo vrijeme pozivao da ga se smijeni, ali…:
Tko bi ga smijenio? Nije bilo nikoga! Postoji način na koji se smjenjuje predsjednik SDP-a, i to zakonski.
Oprostite, ali ja uistinu dugo vremena nisam pročitao ogavniju rečenicu.
Još od vremena one Sanaderove Časni sude nisam kriv.
Istog tog Sanadera koji je na toplo i fantastično plaćeno hladovinsko mjesto smjestio SDP-ovog ideologa.
Lik koji je mrtav hladan bio sudionik pokušaja državnog udara, puča, pristavši biti ministrom u nekakvoj pučističkoj vladi koju je namjeravala osnovati Kolinda Grabar Kitrović.
Lik koji je u vrijeme pobune hateful four (četvorke, od kojih, moram priznati, ¾ ne držim ništa, a ¼ cijenim jako) tražio njihovo oštro kažnjavanje, čitaj isključivanje, hvali se sada da je i on tražio smjenu.
Glasno je vikao, kričao, Smijenite Beru.
U sebi. Pažljivo, da nitko ne čuje.
U toplini svog skupog ureda u tvrđavi HDZ-a, prodajući muda pod bubrege godinama zaluđenim bernardincima.
Sramite se gospodine Vidoviću!
Davor Bernardiću, čovjeku s manama Vi niste ni do gležnjeva.
Taman da stanete na ramena onom doktorčiću.