Još jedan gadljiv potez Mikulićeve državne inspekcije

Sezona je u tijeku. Kakva takva, ali jest. Turista ipak ima, kakve su bile najave ovo je kako kaže moj prijatelj ugostitelj Ive, ispalo na kraju korektno.

Svako malo u mjesto u kojem ja ljetujem dolaze inspekcije koje šalje zloglasni Andrija Mikulić.

 

Najava članaka o temi: Andrija Mikulić i jarani u Studentskom centru

Pa vrebaju babe koje su kupile kruh, a račun nisu uzele s pulta, onda rebnu kaznu pekaru.  Oni manje sretni završe s trakom na vratima i rješenjem o zatvaranju obrta na neko vrijeme, jerbo im u trenutku kontrole kasa nije štimala za tridesetak kuna.

Kad se inspekcija pojavi u mjestu, naravno dojavljuje se svima. Svi su na oprezu, pa ako najebe netko, najebo je onaj prvi kod kojeg su došli.

Dobro, krivo sam napisao, jer jednom ugostitelju nitko ne dojavljuje.

Eno ga, sada mu je štekat prepun, ima dvadesetak stolova, svaki stol se okrene u jedno veće do tri puta, prodaje hranu, ne baš jako jeftino, a on svake godine prijavljuje promet oko 250.000 kuna.

Pa ne ulazi u sustav PDV-a.

Tip debelo vara državu.

Čujem da su ga pet ili šest puta prijavljivali, ali inspekcija došla nije nikada.

Jerbo mu ne nekakva rodica neko veliko govno u centrali  inspekcije u Zagrebu.

U desetak godina od kada radi, niti jedna kontrola inspekcije, a što je najbolje sve to gledaju lokali koji su tik do njega i čiji vlasnici svakih desetak dana tanko kenjaju kad je inspekcijski nadzor.

Dakle, ni prijave pomogle nisu.

Naša Državna inspekcija bi trebala biti poštena, sa sjetom se sjećam inspekcije iz vremena gospodina Branka Jordanića, a ovo što je kreirao Mikulić s poštenjem blage veze nema.

Čitam na stranicama Držanog inspektorata da su imali nekakvu akciju koja se zove OPSON

Pa kažu:

Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata sudjelovala je u velikoj akciji Europola i INTERPOL-a OPSON 2020 koja je bila usmjerena na trgovinu krivotvorene i nedostatno kvalitetne hrane i pića

Prilikom obavljanja tih nadzora kod pet kontroliranih subjekata utvrđena je zlouporaba korištenja hrvatskih tradicionalnih izraza; kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i to na vinima koja nisu hrvatskog porijekla nego podrijetlom iz Italije (dva vina), Sjeverne Republike Makedonije (jedno vino) i iz Čilea (dva vina).

Dakle, vi koji ste kupovali skupe butelje vina po stotinjak kuna i u ukrasnim vrećicama nosili ih doktorima, jer je to red, najvjerojatnije ste kupovali vina iz Tikveša, koja možete kupiti u onim bocama od tri litre po cijeni od trideset kuna.

Pročitajte i ovo:
Kako je privatiziran Savez socijalističke omladine

Litra deset kuna u maloprodaji, u veleprodaji nabavna cijena oko pet kuna, cijena boce, čepa i etikete oko pet kuna.

Cijena butelje oko deset kuna, nešto manje, ali nećemo baš jako cjepidlačit.

Ja bi to prodavo po 110 kuna. Jerbo su troškovi proizvodnje  cirka 10 kuna, pa bi mi bilo lakše računat, sto kuna po budali koja kupi moje vino. Naravno, pa i vinari su se rukovodili tom logikom. troškovi proizvodnje 10% prodajne cijene.

Ali ne obično vino, nego vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom, au stvari običnu pišaču, po deset kuna litra u Spaaru, Kauflandu i Konzumu.

Oduvijek je bilo varalica i lopova.  Zadatak inspekcije je da ih lovi.

Da se s njima igraju lopova i žandara.

Da štite građane od varalica i smradova koji ih truju, samo zato jer su građani naivni i vjeruju im.

Pa će sada tim poznatim i etabliranim vinarima, čije butelje se nalaze u svim onim fensišmensi i napucanim birtijama i prodaju se po nekoliko stotina kuna, raspalit globu.

Koju će oni lako platit, jer su svojom inventivnošću, prodajom muda pod bubrege stekli milione nepripadajuće dobiti.

Zatvoriti im vinarije neće jer su oni  proizvođači vrhunskog vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.

Objaviti im imena neće,jer bi im se srušio društveni i tržišni ugled, jer su oni  proizvođači vrhunskog vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.

Ovdje netko nekoga jebe.

Čak ni ova tvrdnja nije točna.

Nema netko i nema nekoga

Nekoga, to smo mi, a netko su Državna inspekcija i vinari, koji štite jedni druge, a koji je  interes,  poprilično je jasno.

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,015SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Dudo iz Lexusa

Vozim gradom. Zaustavljam se na semaforu, na parkirnom mjestu tik do mene poprijeko parkiran policijski auto. Besprijekorno čist, Sigurnost i povjerenje, logo koji je...

Članak sedam

Čitam da je najpodliji, uz Ivu Sanadera i Vilija Beroša, lopov koji je haračio na ovim prostorima, Andrija Mikulić, zatražio ostvarenje prava 6+6. Šest...

Plinski biznis u Lovasu

Tu je nekad, kažu knjige, bilo more, čekalo me pa presušilo. Pjevao je davno Đole o Panonskom moru i sebi kao panonskom mornaru. Panonsko...