Pijem kavu u ugodnom kafiću s jednom vrlo lijepom i pristalom mladom gospođom.
Udana je, nema smisla da je dovodim u nepriliku, pa ću je nazvati Andrea.
Veselo cvrkuće, čitala je da su Rusi pronašli cjepivo protiv korone, eno ga čak je i Putin cjepio svoje dijete.
Pita, da li imam ideju kako da dođe do cjepiva. Savjetujem joj da nazove Putina, da ga zamoli za bočicu dvije.
Čudim se, jer znam da je antivakserica koju kad ne razmišlja o čipovima u cjepivu, strašno muče chemtrailsi.
Pa otkuda sad odjednom takvo oduševljenje cjepivom, pitam.
Joj, pa kak si smiješan, pa to cjepivo je rusko, ne Gatesovo, ono je nečipirano. Vidiš da ga i naši ne žele, jer nije čipirano.
Aha, gledam kroz nju, kimam glavom s razumijevanjem.
Nego, draga moja, koliko je tebi godina? Bezobrazno pitam.
Trideset i četiri, odgovara s osmjehom.
Pa kako ćeš pročitati uputstvo na cjepivu, napisano je na ćirilici, a ćirilicu učila nisi?
Tužno je slegnula ramenima.
Kada smo završili kavu, na putu kući, pomislio sam kako sam samo obični zlobni gad, koji je uništio samo tako, iz obijesti, jednu veliku nadu.
Gdje će mi duša?
Baš bi htjeli imati turizam.
Jerbo se od turizma zarađuje, jerbo novaca iz dugih izvora odavno nema, jerbo su ih adezeovci odavno potrpali u džepove, pokrali sve što nije pričvršćeno u beton.
A ono što je pričvršćeno u beton, privatizirali su i prodali za kikiriki svojim krkanima.
Pa smo ostali gladni, pa svake godine s zebnjom gledamo do zla boga antipatičnog i napornog Vakulu, da prokenja kakva je dugoročna prognoza.
Sjećam se da je neprekidnim najavama oluja i obilnih padavina na Jadranu pred tri godine umalo sjebao sezonu, jer niko nije blesav dati pet soma kuna za tjedan dana polupansiona u nekakvoj betoniziranoj vukojebini, a Vakula kenja i melje da bu kiša.
A kiše nije bilo mjesec dana. Ni ražanj mu u guzicu ugurali nisu, a mogli su.
Jer od tih njegovih umoserina o vremenu u vrijeme sezone ovisi budućnost države koju su sanjali naši preci već punih sedamsto godina.
Mater da im jebem. Što su lijepo dosanjali.
Kad imaš turizam, onda domaćini, ali i oni koji žive u turističkim mjestima, moraju promijeniti ponašanje.
Nemreš više sam tak, odgurat purgerski auto u more na Rivi.
Ne smiješ više lemat Srbende koji šeću Rivom.
Ako ih misliš marisat, pričekaj da odu u nekakvu pokrajnju ulicu, pa ih pokaži dragog Boga i polomi im barem tri prsta, da se mogu križat s ostatkom. Makar do Marmontove pričekaj. Pa udri!
Radi tog jebenog turizma moraš odustati od svog pižolota.
Rastezanja i krmljenja nakon ručka, jerbo se Dalmoši, napose Spliće, rastežu i valjaju u krevetima od dva do pet.
Čak je gradonačelnik grada u kojem poprilično redovito ravnaju kosti Srbendama, prošle godine napisao pismo turistima, da hodaju Splitom od dva do pet popodne na prstima, da ne bi koga ne daj Bože probudili. Jerbo je pižolot!
Ne znam kako su ga turisti poslušali, ali skoro sam siguran da je ono malo Srbića koji su aute pokrivene ceradama i ćebadi, sakrili kod svojte u okolice Knina, hodali Splitom poput Maje Pliseckaye. Na prstima.
Jedino se zajebo, pa nije napisao Dragi turisti, ne morate ni dolazit, samo šaljite pineze.
Taj je gradonačenlnik stranački kolega onog Škorića, kojeg je gospodin general Gotovina nazvao budaletinom pred tridesetak časnika, a i pred nekoliko miliona youtubera koji su to sve pregledali. Čudnom koincidencijom, izvjesni Željko Kerum za tog načelnika koji obožava pižolot, a radno vrijeme mu je do 17, pa valjda krmi na poslu, krstio je sličnim riječima.
Svako malo javljaju se na televizijama znojni reporteri, koji stoje kraj naplatnih kućica, udišući plinove iz auspuha, pa bubaju nekakve brojke, koje onda uspoređuju s brojkama od prije godinu dvije.
Jerbo unatoč koroni, imamo puno turista. Koji kroz granične prelaze jureći, a domaći putnici samo što ne završe na ginekološkom pregledu.
Onda turisti, izjebani izolacijom i samoizolacijom u zemljama iz kojih dolaze, polete, pušteni s lanca.
U noćni život.
Popiju desetak piva ili onih nebesko skupih pederskih koktela, o rame im se očeše neka voljna šojka sa silikonskim sisama u čubama, krv zavrije, zabubnja u sljepoočnicama, pa što bi oni trebali?
Ajte recite vi?
Mladi, potentni, podnapiti, kraj nekakve čubaste radodajke koja se pohotno tare o njega? Samoizolirat se, a valjda onda i samozadovoljavat se? Pa to ni onaj Ilčić ne radi.
Socijalno se distancirat?
Nabit masku na njušku, jer se preporuča zaštita.?
A oni zaštitu u džepu nose, a ta baš i ne štiti od korone.
Onda se pojavi Capak. Vječito nešto nadrkan, pogleda uperenog blago gore, iznad kamera, što je odlika ljudi koji u životu istinu rekli nisu. Ponekad mislim da mu je drugo ime Rajko.
Pa se ljuti na klubove.
Jerbo se tamo stišću, drpaju, pipaju, ližu, guze, trljaju.
I ne jebu ni pola posto što priča ni on, a ni ona Alemka.
Još shvatili nisu, ako jesu, prave se da nisu.
Nemreš razvijat turizam i jebavat ljude s koronom.
Ko što nemreš ni stisnit i prdnit. A razvijanje turizma u Hrvatskoj u vrijeme korone je upravo to. Stisnut i prdnut!
Evo čitam da je cijela Hercegovina pala u afan. Jerbo je nekakvog Jozu ubola u jednim novinama osa, u drugim pčela.
U sred Širokog.
A Jozo nije samo Jozo s nekakve bauštele u njemačkom Karsluheu. To je bio prije nego što je upoznao Bandića i Vasu.
To je onaj Jozo. Jozo koji je vlasnik pola Hercegovine. Točnije, bio je.
Čovjek koji je otišao kao vrlo mlad u Hercegovinu, radi siromaštva, takav se i više-manje i vratio nakon puno godina.
Onda je upoznao Milana Bandića i Vasu Brkića.
I postao najbogatiji Hercegovac.
Rečeni je bogatun umro u Zagrebu, gdje je hitno prebačen iz bolnice u Hercegovini, koju su gradili porezni obveznici iz Hrvatske.
Liječničke ekipe koje su se dva dana borile, na žalost, nisu ga uspjele iščupati iz ruku smrti.
Kad sve ovo pišem, pa se mislim, koji kurac smo uopće gradili bolnice u Hercegovini, kada pacijente helikopterima gonjaju u Zagreb?
Naravno da je odgovor jednostavan.
Hercegovci su shvatili da pacijenti ovdje u Hrvatskoj imaju puno bolju njegu.
Oboliš, liječnički timovi ne odlaze kući, sve se nešto motaju oko kreveta, bockaju te, guraju svašta u tebe. Kao što su radili Jozi.
Dok ne ozdraviš.
Jel tako, mili moji?
Redakcija Spectatorbloga snimila je video spot Seks u doba korone.
Spot je sponzorirao Stožer CZ, a prikazivati će se raspomamljenim turistima u noćnim klubovima diljem Jadrana.
Prvi puta ga objavljujemo!