Danas nije bio džabe potrošen dan.
Naučio sam, nešto. Svakoga dana treba nešto naučiti ili barem shvatiti nešto.
Danas sam shvatio da nisam odgovoran. Ni malo.
Danas je bila ekipa u Varivodama.
Na mjestu gdje je ubijeno devet Srba nakon Oluje. A u okolici još četrdeset i osam. Ukupno pedeset i sedam. Ubijenih.
Ja svoj dio odgovornosti preuzeti neću. U životinjskom zločinu kolektivne odgovornosti nema.
Ako ima, onda je to genocid.
Ubijeni su zato jer su ostali u svojim domovima. Ili su ipak ubijeni jer su bili Srbi?
Ili su bili ubijeni jer su bili Srbi koji su ostali u svom domu. Jer drugoga nemaju.
Odnosno, nisu imali.
Ubojice su izmakli pravdi, što je posve normalno u Hrvatskoj. Tako je to u Hrvatskoj.
Ono malo što ih je pohapsilo, nikada nije osuđeno.
A ubijeno pedeset i sedam ljudi.
Pedeset i sedam civila. Staraca.
Pobijeno poput zečeva.
Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom je godine 2012, punih sedamnaest godina od zločina, zaključio da je vojska Hrvatske kriva za ubojstva te ih nazvala “činom terorizma” počinjenog “iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana”. Iduće godine, županijski sud u Kninu je u presudi odredio da Vlada Republike Hrvatske mora isplatiti odštetu porodici osobama koje su smaknute.
Obeštećenje iznosi 540.000 kuna (oko 70.000 eura) djeci žrtava srpske nacionalnosti, Radivoja i Marije Berić, ubijenih u selu Varivode
Danas je u Varivodama boravio Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH. Prvi predsjednik vlade koji je posjetio Varivode.
Pa je tamo izjavio:
Svi trebamo preuzeti svoj dio odgovornosti…
Ja svoj dio odgovornosti preuzeti neću. U životinjskom zločinu kolektivne odgovornosti nema.
Ako ima, onda je to genocid.
Odgovornost je isključivo u onima koji su povukli obarače, vadili kame, a ista takva odgovornost je i onih koji su ih oslobađali.
I svi oni i danas žive puno bolje od nas koji bi trebali dijeliti njihovu odgovornost.
E, pa neću.
Neka im duša gori u paklu!