Kako je Mali Mržnja upucao policajca

spot_img

Vuk sit i ovce na broju, ako Gabi ne pojede koju…

Ovih dana poput ptice Fenix uskrsnula je Gabrijela Žalac. Koračala je prema Županijskom sudu čvrsto poput tenka, novinari su skakali na nju, ali komentara...

Tri godine bez kušanja

Odvjetništvo kojem je na čelu Ivan Turudić postiglo je nagodbu s Gabrijelom Žalac, koja je svom tupavom bratu koji nije mogao položiti državni ispit,...

Volim izjave domovinskih pokretaša

Svako od nas ima neka sitna zadovoljstva. Vjerujte mi, imam ih i ja. Podosta. Najveća zadovoljstva su mi čitanje i pisanje. Pišem svašta. Pišem...

Pomozimo gospodinu Nini da mu se ne okreće želudac od zagrebačkog zraka

Na N1 televiziji gostovao je Nino Raspudić, suprug nesuđene europarlametarke, nesuđeni Prvi damac Republike Hrvatske i wannabe suprug gradonačelnice. Ne, nije Nino Rapudić poput...

Stvari su došle na svoje mjesto, kako kaže Plenković

Puno je razloga zbog kojih ne vjerujem Andreju Plenkoviću. Ne želim navoditi razloge, kao što većina od vas ne želi navoditi zašto mu ili...

DP. Double penetration

Bojim se ja otkrića da sam samo jedan obični staromodni seronja, tip sklon predrasudama i vječitim klišeima. Po mom shvaćanju, političar bi trebao biti...

The Day After

Napeto je bilo ko u filmu. Onom niskobudžetnom, ono, jedna kamera, režiser koji se muva, glumci koji su pristali glumiti za mali honorar koji...

Polovica života…

Gledam slike od pred dva mjeseca. S ekrana me gleda zakrabuljen muškarac, s debelom potkapom, podignuta kragna vjetrovke, iza njega tanka traka mora. Dan...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Dvadeset i dvije godine. Taman sam se oteo roditeljskoj kontroli, barem sam tako mislio. I roditeljskoj brizi.

I to sam mislio.

Ali sam se zajebao. Štogod da sam napravio, oni su imali svoje mišljenje. Koje su bezrezervno iznosili, razgovarali, objašnjavali, tumačili, uvjeravali.

Nekad se to zvao odgoj, a to se danas zove radili s djecom.

Moji roditelji nisu radili sa mnom, osim kasnije oca, ali ja sam radio s njime.

U poduzeću.

VEZANI ĆLANAK

Socijalna država sve nas je pretvorila u socijalu

Dvadeset i dvije godine.

Sjećam se kao da je bilo danas, zafrkancije na faksu, gledanje komada, koncerti, košarica na obližnjem igralištu, izleti u Trst svako malo, stopiranje. Našlo si i vremena za učenje.

Dvadeset i dvije godine.

Rođen nakon rata, kojeg nisam ni osjetio, koji je završio prije mog rođenja.

Uživali smo u miru. Punim plućima. Bili smo nekakva naša inačica flower power generacije, koja je već polako bila na izdisaju.

Dvadeset i dvije godine.

 

On je samo jedan, prezime mu je Bezuk, možda sam krivo pročitao, možda je ipak Bezum. Ili je ipak Breivik?

Uzmeš iz ormara očev kalašnjikov,  kojeg otac redovito čisti svake nedjelje nakon mise, prije odlaska u kladionicu, podmazuje ga brižno i tepa mu Kalaš.

Kalaš je tvoj stariji brat. Oduvijek je u ormaru, otac te upoznao s njime kad si bio sasvim mali, jedna od prvih riječi koje si znao profrfljati bila je ime tvog starijeg brata, Kalaš.

Rukovao si Kalašem, majstorski, od najmanjih dana.

Za rana si naučio da Kalaš ima samo jednu ulogu. Ubijati Srbe.

Educiraš druge o tome, pišeš na Fejsbuku kad bih ja imao, da mogu tako skidati Srbe.

Jer je šteta da ti braco stoji u ormaru, podmazan i sjajan, a neiskorišten.

Šuti godinama, a želi bi progovoriti.

Zašto ne rastjerati tamu da nam jutra svanu,  kako je pisao na Fejsbuku, citirajući divne Thompsonove stihove koji pozivaju na pokolj.

Onda je shvatio.

Hora je.

Došlo je vrijeme. Uzeo je starijeg brata, voljenog Kalaša, odvezao ga u šetnju.

Pročitajte i ovo:
Neprijateljsko preuzimanje za bit bezveznjak četiri godine

Jer je došlo vrijeme da se skidaju Srbi.

Policajci su stajali pred Saborom, cvokotali u hladno i maglovitom zagrebačko jutro.

Onda je progovorio braco.

Resko i oštro kao kad kevće hijena, odzvanjali su rafali, jeka kojih se odbijala od Ustavnog Suda, Sabora, Crkve svetog Marka.

Znate li da kad pucate u čovjeka, svaki puta čujete kako ga metak pogađa?

Baš onako kako je slušao u  pričama starijih.

Srpsko meso drugačije zvuči kad se buši pancirnim mecima 7,62.

Srba naravno nije bilo. Samo nedužni policajci.

Zvuk je toga jutra bio čudan, ne onakav kakav mu je opisivao Kalašev i njegov otac.

Dvadeset i dvije godine.

Rođen tri godine poslije rata, a s ratom u glavi. Ratom u krvi. Bratom u ormaru.

Sjeban u duši. Sjeban u obitelji, sjeban u odgoju.

On je samo jedan, prezime mu je Bezuk, možda sam krivo pročitao, možda je ipak Bezum.

Ili je ipak Breivik?

Koliko takvih luđaka još ima među nama?

Ne mislim na te balavce, nego na roditelje koji su im usadili mržnju…

Prethodni članak
Sljedeći članak

Vezani članci

Volim izjave domovinskih pokretaša

Svako od nas ima neka sitna zadovoljstva. Vjerujte mi, imam ih i ja. Podosta....

Povratak kralja

Sletio je avion, na zračnu luku u Zadru. Iskrcali se putnici, protegnuli noge, dok...

Svašta nešto

Dobro je. Jedna briga manje. Dinamo je jučer pobjedio s 5:0. Pa će biti...

Kažete, Naša djeca? Ne, to nisu naša djeca, niti djeca onih koje poznajem!

Cijeli dan sam bio nervozan, nekakva slutnja katastrofe... Ručao sam, pa zauzeo mjesto u...