Zaposlenik ste u gradskim jaslama. Ozbiljan ste čovjek, a radite u računovodstvu dječjeg vrtića, nazovimo ga, Mali medo.
Svakog jutra redovito odlazite na posao, sjedate u ured kojeg dijelite sa gospođom Katarinom, šogoricom predsjednika općine. Na stol stavljate najlonsku torbu za laptop, otvarate je iz nje vadite novine koje ste kupili u trafici kraj kuće, jabuku, novu rolu toalet papira, a sendvič u plastičnoj kutiji s poklopcem ostavljate u torbi.
U torbi za laptop, laptopa nema, torbu nosite da bi vas susjedi mrzili i grizli se, jer vi radite u uredu i imate službeni laptop.
Vi ste ozbiljna i vrlo važna njuška, čak vam i na vratima ureda stoji tabla na kojioj piše:
Ustanova predškolskog odgoja
DV Mali medo
Jozo Leko
EVIDENTIČAR UPLATA RODITELJA
Nekoliko vas prijatelja zajebava, pa su vam posprdno dodijelili nadimak Medvjedić. To su oni koji ne shvaćaju ozbiljnost vašeg posla, kojima je uvijek do zajebancije.
Na stolu vam stoji bilježnica A4 s za koju govorite da je s kockicama, ne shvaćajući razliku između kocke i kvadrata.
U nju ste ravnalom ucrtavali linije i napravili tablicu.
Svaki mjesec upisujete imena djece u tu bilježnicu, pa iznos koji moraju platiti, iznos koji je plaćen i datum plaćanja.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
Kad je račun plaćen, datum precrtate žutim signir flomasterom. Ovo s flomasterom ste sami smislili, pa ste o tome ponosno izvijestili ravnateljicu Dječjeg vrtića Mali medo, koja je bila ushićena vašom pronicljivošću, inteligencijom i voljom za posao.
Kompjutor nula bodova. Excel nula bodova.
Započela je berba maslina. Vi ste naravno, svoj godišnji odmor iskoristili do zadnjeg dana, a posla s maslinama imate za barem desetak dana.
Uz jutarnju kavu, koja traje do pola deset, taman do pred marendu, pročitali ste Jutarnji, a Večernji kojeg je donijela gospođa Katarina pručitati ćete nakon marende do 13 sati, jer od 13 do 14 sati je uredovno vrijeme za rad sa strankama.
Dok ste tako analizirali porast broja oboljelih od korone u Brodsko posavskoj županiji, dosjetili ste se rješenju.
Sutra idete brati masline, makar nemate ni jedan slobodni dan.
Danas vaš obiteljski liječnik radi poslije podne.
Nazvati ćete ga i reći mu da ste dobili sraćku, a da ste u uredu čuli da je gospođa Katarina dva puta glasno prdnula, a da niste osjetili njanci ništa. I kapule je pojela, uz naručene ćevape i niste osjetili ništa.
Umorni doktor vam govori na osnovu vašeg telefonskog izvještaja Gospodine Jozo, imate koronu, nemojte dolazit na posao dva tjedna, obavijestite vaše kontakte. Testiranje? Pa gospodine Jozo, Stožer CZ propisao je da se ne moraju baš svi testirati, dovoljno je da vi javite nama, a odmah javljamo njima kako bi oni mogli i vas ubrojit u rastući broj zaraženih.
I plašit ljude.
Stožer odavno ne vlada krizom, a kamo li koronom.
Republika Hrvatska pretvorena je u kraljevstvo s krunom – koronom.
Jedino što je bitno, da je broj svakog dana sve veći. Bitno je da ljudi budu bombardirani brojkama zaraženih, brojkama umrlih. Jer čemu služi odluka da se prisustvo korone može utvrditi i bez testiranja? Osim poklona uhljebima?
Jer, u Hrvatskoj se od raka ne umire. Ne umire se od drugih bolesti.
Samo od korone.
[awesome-weather location=”Zagreb” size=”wide” forecast_days=”7″ custom_bg_color=”#e8efef” background_by_weather=”1″ units=”auto” use_user_location=”1″ allow_user_to_change=”1″ show_icons=”1″]
