Malo po malo, istina izlazi na vidjelo, doduše, čini mi se da je posljednjih dana brzina izlaženja povećana, znate ono kad se gruda snijega strmopizdi niz padinu, pa se izrodi u lavinu.
Sjećate li se kakav li se gnjev srušio na Milanovića kada je izjavio da je Hrvatska slučajna država?
Danas smo konačno saznali da nam država nije slučajna država.
Izbeljili se branitelji, Branko Bačić se sav zapljuckao, poentirala je i Marijana Petir. Prošlo je puno vremena od tada, Milanović je otišao, pa se vratio, a Hrvatska je u još gorem stanju.
Stegnuta u ralje organiziranog kriminala kojeg provodi osuđena kriminalna skupina koja se zove HDZ, bezvezno tužilaštvo i skandalozno sudstvo.
Jučer se najutjecajniji sudac čudi i javno pita, treba li teški bolesnik ići na robiju, iako je doslovno obezglavio bračni par. Možda i ne treba, ali država nije nikada onemogućila takvima da takve gadarije rade, nije im uzela dozvole za vožnju, koje su u njihovim rukama dozvole za ubijanje.
HDZ načelnici i župani padaju ko snoplje, upetljani u neviđeni kriminal.
Stranka ih ne izbacuje, ne distancira se makar tako od njih. Možda ih stigne kakva stegovna mjerica, ali samo jer su dozvolili da budu uhvaćeni, nipošto zato jer su lopovi.
Sve podatke o njima DORH ima, ali ne pokreće istrage dok se ne dignu mediji. A jučer šef opozicije priča da DORH treba imati bolje uvjete za rad.
Frajer ne kapi da je živ, a pravnik je.
Danas smo konačno saznali da nam država nije slučajna država.
Država nam je Legoland. Igralište za HDZ dvoličnjake, arogantne i bezobrazne, građanski nepristojne likove, lopove i kokošare.
Saznali smo da je država i dalje stjerana u kut od strane nekolicine tipova zaraštene kose, slabo održavanih zubi, kojima se preko pivskih trbušina ponosno koči natpis HOS – Za dom spremni.
Predsjednik je danas reagirao predsjednički. Državnički.
Povukao se od skupine ljudi koji su veličali HOS, kojeg je Tuđman raspustio krajem 91, a došli su kao HOS slaviti pobjedu iz 93. U majicama na kojima se kočio natpis pod kojim je skoro sto tisuća ljudi pobijeno u Jasenovcu.
Pljunuli su tako na čistu kao Sunce pobjedu HV na Maslinici.
Jer, ustaška ideologija završila je spektakularnim bijegom u svibnju 1945, te užasnim pokoljem mjesec dana kasnije.
Obilježavanju, velike pobjede nije nazočio predsjednik vlade Legolanda.
Jer je imao važnijeg posla.
Dok su Milanoviću pokazivali na obješenim pivskim trbušinama natpis Za dom spremni, premijer se igrao.
Nije došao na obilježavao, jer se igrao Lego kockicama. Još se time hvali, svjestan da mu ne može nitko ništa. Ili obilježavaš jednu od najvećih i najvažnijih pobjeda, ili se igraš.
Boli ga kurac za obilježavanje. Boli ga kurac za to što nema cjepiva, ali je procijepio svoju kamarilu, a majmunima nije ostavio ništa. Boli ga kurac što je Zagreb razrušen. Što ljudi u razorenoj Baniji životare.
Pa ne može čovjek biti na dva mjesta.
Igra je važnija. Jer ipak je ovo Legoland.
Ni Neron nije mogao biti na dva mjesta dok je gorio Rim.
