Pisao sam puno. jako puno o zbivanjima u BBŽ SDP-u. O tome kako su pokradeni izbori na unutarstranačkim izborima.
Pisao sam o mračnoj ulozi tadašnje sramne Statutarne komisije SDP-a čija je članica bila direktno uključena u malverzacije i krađu glasova u Čazmi.
Pisao sam i o fiktivnom upisu Roma pred izbore samo da bi glasali za sto kuna za kandidata kojeg je odredio Nikša Vukas u dogovoru s Davorom Bernardićem.
Pisao sam o njima. Mislim da je bilo ukupno stotinjak članaka o tom lopovluku, o toj nakaradnoj organizaciji. Pisao sam i o konvertitima koji su zdvojno podržavali tadašnju pokradenu kandidatkinju Bojanu Hribljan, da bi se odmah nakon toga preobratili. Pisao sam i o novoizabranom predsjedniku SDP BBŽ koji je za glasove nudio piljenje i dovoz drva. Pisao sam i o Sandri Frčo, koja je došla iz HNS-a u SDP i odma u vrh županijske organizacije.
Pisao sam, priznam, s gađenjem, jer takvog nezdravog kolektiva nikada vidio nisam. Toliko neznanj toliko nepotizma, lopovluka vidio nisam nigdje. Kakav čovjek moraš biti da svom stranačkom kolegi zabijaš nož u leđa?
A tamo se to radilo redovito.
I danas su izašli. Ekipa kakve nema niti u jednoj stranci u Hrvatskoj, poredano s lijeva na desno!
Bogu hvala.
.