Nad Zagrebom je proletio dron. Na nekih tisuću metara visine, sve niže i niže, da bi opizdio neposredno iza Jadranskog mosta i napravio rupetinu, uz jak zvuk udara.
Dron je dugačak kažu, 14 metara, težak šest tona, otprilike veličine vojnog aviona. Kako je i red u Hrvatskoj, ujutro je počela redaljka likova koji misle da su netko i nešto u komičnoj državici koja broji stanovnika skoro u vlas isto koliko ima grad Berlin. U Njemačkoj. A rečeni je Berlin čak deveti grad po veličini u Evropi. A Hrvatska je četrdesetčetvrta država po važnosti u Europi. Od ukupno četrdeset i četiri.
Pa su se svi ti netko i nešto likovi nalukivali u luknju koja je nastala udarcem tog drona, opaljivali selfije i slali svojti da pokažu da su neki drek. Debeli precednik, ne onaj od države, nego onaj od Vlade, važno je rekao da nema nikakve opasnosti, prisnaživiši svoje riječi stajanjem na rubu rupe. Tip se očito jako razumije u naoružanje, jerbo ima iskustvo iz JNA i Domovinskog rata. Kad bi se zajebavali. Ali, debeli precednik, ne od države, nego od Vlade bio je ljut. Strašno ljut. Ljut ko leptir. Jerbo je ta letjelica preletjela Rumunjsku, Mađarsku i uletjela u Hrvatsku i strmopizdila se tik do paviljona u kojem žive studenti, a da niko nije znao ništa. Iz NATO-a nisu javili ništa niti su probudili naše iz prvog sna.
Bratski Mađarski narod, a Boga mi i Rumunji, ni kurcem nisu makli i obavijestili Hrvatsku vojsku, probudivši je kasnim pozivom, pa rekli, evo dolazi vam neki kurac. Ciganjska posla. I Mađarska i Rumunjska. Budala je samo onaj koji se od njih mogao nadati bilo čemu, osim zajebu.
A dron cijeli, rupa nastala od 120 kila eksplodirane bombe bila bi najmanje tridesetak metara u promjeru, a stakla od zračnog udara bila bi polomljena nekoliko stotina metara u krug. Ali to ne zanima nikoga, jer postoji samo jedna istina. Ona koju plasiraju neznalice i tupani.
Ondak su dovukli bagere, jer su se sjetili da bi bilo dobro iskopati tu grdosiju, valjda zato da spriječe Kajtazijeve glasače pa da ne bace cijelu stvar na tržište sekundarne sirovine. Redaljka i procesija oko rupe se nastavila, priče o bombi, te bila je te nije bila.
Ja mislim da stvar nije bila ni malo opasna, jer jako vjerujem debelom predsjedniku, onom od Vlade, ne od države. Pojavio se i ministar obrane u vojnoj jaknici, šilterici s trendy spiganim šiltom i velikom hrvatskom zastavom zalijepljenom na čelo, valjda zato da pogled na zastavu skrene pažnju s ikserica rečenog ministra obrane. On je tumačio, vrlo stručno, da su nađeni tragovi bombe u toj grabi u koju su se i dalje nalukavali svi važni tipovi u ovoj državi, a za koju je njegov debeli šef rekao samo dan ranije da nije nikakva opasnost, poučen obukom koju je prošao u JNA. Ako bi se zajebavali. Došao je i Tomislav Tomašević baciti pogled. Nisam vidio Joška Klisovića, njemu će ionako Tomašević prenijeti impresije i reći njegov stav. Studente su evakuirali dok se sva ta rađa oko iskopavanja odvijala, ali nisu djecu koja su na nedalekom igralištu igrala košarku. Valjda pod utjecajem riječi onog debelog da stvar nije opasna.
Da bi danas ujutro kamionska dizalica iz iskopane grabe izvukla ogromnu hrpetinu plehovinja, cijevi, željeza koja je nekako podsjećala na ogromno slovo V naopako preokrenuto i stavila ga na pripremljeni kamion.
Dron je bio spigan, prelomljen, ali u jednom komadu.
Cijelu situaciju brižno je nadgledao čovječuljak u crnom kaputu i crnom šeširu, kako i priliči kad stojiš kraj iskopane jame. Svakako je događaj dobio na važnosti kada mu je nazočio i on, ministarčić vanjskih poslova države koja ima stanovnika kao Berlin. Strašno važna gubica u svijetu. Niko od glupavih novinara se nije sjetio pitati tog tipa što kaže na to da tipovi za koje on govori Brat uz brata, Mađar uz Hrvata, kurcem nisu makli da jave vojsci kojom upravlja ovaj s iksericama, a vrhovno upravlja onaj drugi debeli precednik, onaj od države. Ondak su kasnije rekli da je za taj dron bila zašarafljena bomba od 120 kila, pa da je bomba eksplodirala pod zemljom, kada je dron opizdio o majčicu Hrvatsku.
Ili naprosto niko ništa ne zna, ali se lijepo hvaliti budalaštinom i neznanjem u javnosti, jer Hrvatska je to, što si veća budala, domet ti je veći. Okineš lijepo, bila je bomba od stodvajs kila, eksplodirala je pod zemljom. Pa ko živ ko mrtav. Ta ruska skalamerija, leteći stari šparet koji je u četvrtak navečer preletio nad Hrvatskom razguzio je cijeli sustav godinama građen i hranjen na preuveličavanju, lažima, nekakvim mitovima, pokazalo je da nas ne može obranit ništa. Čak ni od takve skalamerije. Niti taj NATO, a naši ga ni vidjeli nisu.
Zasrana guzica zasjala je u punom sjaju.
A dron cijeli, rupa nastala od 120 kila eksplodirane bombe bila bi najmanje tridesetak metara u promjeru, a stakla od zračnog udara bila bi polomljena nekoliko stotina metara u krug. Ali to ne zanima nikoga, jer postoji samo jedna istina. Ona koju plasiraju neznalice i tupani.
Svi su strašno nešto ljuti jerbo taj nekakav NATO reagirao nije. Pa će se žalit u NATO-u. Mogu da im pljunu kroz prozor. Ove u NATO-u bi puno više zabrinulo da im dođe nadrkana Franziska Giffey, gradonačelnica Berlina i saspe im svašta u lice i jebe im mater, jer iza nje stoji kapital. Iza ovih ne stoji ništa. Ni kapital, ni znanje, ni moć. Samo opsjena.
A kada im se pojave goljo i šmoljo, Plenković i Grlić Radman i žestoko podviknu u sebi, desiti se neće ništa.
Nato i Europa pokazali su nam gdje nam je mjesto. Samo predziđe kršćanstva i topovska hrana. Ništa više. Otrežnjenje je bolno. Teško je kad shvatiš da ljudi vide da sva sranja i kenjaže o nekakvoj važnosti i međunarodnom ugledu sjebe komad stare ruske krame za koju se čak ne zna da li je bila naoružana ili goloruka.
Europi je Hrvatska važna kao što je važan prijevod u porno filmu.
Sjećam se dana kada smo ušli u EU. Pod pritiskom pristupnih pregovora i čvrstom rukom Jadranke Kosor, Hrvatska je počela ličiti na ozbiljnu državu, čak su i lopove hapsili, da bi se na kraju pretvorili u ekipu iz Malnarove Noćne more. Komičari i lokalni redikuli postali su faktori koji vode državu. Manju od Berlina. A i kućni savjet u Mamutici bi im bio previše.
[URIS id=45976]
