Prodaje mlad čovjek kuću s lijepom okućnicom. Kuća moderno uređena, vrhunski dizajnirana. I tako, dođe kupac, stariji gospodin, pažljivo razgledava, ogledava se, ne skrivajući ushit. Nakon razgledavanja sjedaju za stol, mladić ponudi piće, pa razgovor krene. Pita kupac, Tako mlad čovjek, a ovako lijepu kuću ste već uspjeli sagraditi. Mladić se osmjehne i kaže, Ma znate, to nisam ja, kuću je godinama gradio moj otac. Sada ga nema, pa ja eto, prodajem. Kupac zadovoljno otpije gutljaj pića i kaže, Ako je tako, Vi i ja ćemo se vrlo lako dogovoriti.
Prošla je godina dana od smrti Milana Bandića. Ne bih o urbanim, a boga mi ni onim paorskim legendama o okolnostima njegove smrti.
Njegovom smrću, iznenadnom, makar je bilo godinama vidljivo da je Bandić svakim danom u sve lošijem stanju, pojavila se nada građana grada Zagreba kako će se stvari ipak promijeniti, naravno na bolje, jer je nekako u prirodi ljudskoj da se uvijek nadamo boljemu. A ispadne, u pravilu uvijek lošije.
Takvi smo mi Hrvati, a zašto bi Purgeri bili drugačiji? ko bi vjerovao narodu koji trideset godina uporno bira kriminalce da ih vode? Ili su glupi ili su poput onih koje biraju. Lopovi i prijetvorni.
[blockquote align=”center” author=”Spectator” style=”font-size: 30px”]Grob Milana Bandića simbol je njegovog prkosa. Dečko iz kamenjara pokopan je na zagrebačkom asfaltu. Jer mu se moglo. A sada pomaže i MOŽEMO![/blockquote]I danas sam siguran, da je samo smrt spriječila pobjedu Milana Bandića sedmi puta za redom. Nikakav Tomašević, nikakva rada Borić, niti itko drugi ne bi mogao stati na put Milanu Bandiću. No to su špekulacije u stilu da je baba muško, zvala bi se Duško. Dakle, Bandić je umro iznenada, sjećam se, u noći subota na nedjelju, dakle u pola neradnog vikenda. Ali, to nije spriječilo mange iz gradske uprave da već oko podneva, pred sam nedjeljni ručak, objave da će pogreb Milana Bandića biti tada i tada, za zagrebačkom groblju Mirogoj. Dakle, očito su ljudi povučeni s vikenda i da je sprovod organiziran rekli bumo prekoredno. Po vezi i protekciji.
Naravno.
Odmah su radnici Holdinga pristupili radovima, pa su u parku kraj arkada, na zelenoj površini, u sjeni Bolleove građevine napravili grob Milanu Bandiću, naravno, van ucrtanih grobnih mjesta. Dio groba ušao je svojom površinom na asfaltirani nogostup na groblju. Sa zelene površine.
Postavljanje i gradnja Bandićevog groba, sve okolnosti oko toga, gotovo su savršena slika našeg društva. Moćnici mogu sve, njima je dopušteno sve. Čak i u smrti. Grob na parkovskoj površini, urezan u asfalt, kao da prkosi svima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD VEZANOG ČLANKA
Svi Bandićevi mandati su bili krađa, pogodovanje uskom krugu lopova koje je skupio oko sebe. Čak je i grob u kojem je pokopan, simbol nepoštenja i krađe.
Grob Milana Bandića simbol je njegovog prkosa. Dečko iz kamenjara pokopan je na zagrebačkom asfaltu. jer mu se moglo. A sada pomaže i MOŽEMO! Bandićev grob pretvoren je iu izložbu dječjih crteža njegovih fanova iz Kozariboka, Kanala i Puteva.
Njegovim odlaskom, guzičari Zagrepčani, koji su odjednom ostali bez guzice u kojoj su godinama držali glavu, odabrali su opciju koja je žestoko negirala Bandića, MOŽEMO!
Njih su prihvatili i oni koji su bili opozicija Bandiću cijelo vrijeme, ponadavši se da bi konačno grad mogao stati na zdrave noge.
Prošla je godina dana od odlaska Milana. Zagreb prljav kao i prije. Radnici cestogradnje danima drže blokirane prometnice koje su ipak prohodne, ali eto, oni su otišli doma, jer je kraj radnog vremena. Plin će Purgeri plaćati najskuplje u Hrvatskoj jer je pri nabavi i ugovaranju napravljena katastrofalna greška. Oni rijetki dani kada se smeće odvozi pretvaraju se u kolaps dane, jer smetlarski kamioni polako mile, od kante do kante u vrijeme odlaska ljudi na posao. Žičara, taj završni udarac Milana Bandića Zagrepčanima, proradila je samo zato jer je prekvalificirana kategorija buke, ona je bučna i dalje, ali eto, povišena je razina buke. Mnogi uhljebi koji su simbolizirali bandićevu vlast i dalje su na vlasti. Debakl ekipe koja ne zna ništa, a ponosno se zove MOŽEMO, a mogla bi se zvati i NE ZNAMO, svakim je danom sve vidljiviji.
Onda sam pročitao u Službenom glasniku Grada Zagreba jednu slatku noticu.
Grad Zagreb, utjelovljen u liku Tomislava Tomaševića, besplatno ustupa korištenje grobnog mjesta na groblju Mirogoj, na kojem je pokopan Milan Bandić.
Tomislav Tomašević je, izbornim legitimitetom dobivenim na izborima u Zagrebu, svojevoljno praktički legalizirao ilegalnu gradnju na groblju Mirogoj, poklonio je, hrvatski rečeno, debeloj guski namazao vrat, protupravno sagrađen grob.
Jer mu je to valjda ćaća na opancima donio iz Vidovaca (BiH) u Zagreb, pa može dijeliti što hoće.
Svjestan sam činjenice da će ovaj članak kod nekih naići na gnušanje jer pišem o pokojnom velikanu kriminala i korupcije, koji i danas ima veliki broj sljedbenika.
Ali, ponašanje više ne tako nove vlasti u Zagrebu, antipatično je. I ne učinkovito.
Oni prijašnji, Bandićevi, svakako su bili učinkovitiji.
[URIS id=45870]
