Jedna od najvećih zagonetki fizike je kako stisnut a prdnut. Ne znam čovjeka koji se nije susreo s tom dilemom. Vjerujem da i žene često upadnu u taj problem, premda kažu, žene ne prde. Izgleda da sam ja od onih nekoliko žena koje sam upoznao naišao na iznimne žene. Da nema te fizikalne prepreke, podmornice ne bi mogle lansirati torpeda. Princip prdenja i lansiranja torpeda ili rakete s podmornice u vlas je isti. I rezultat je uglavnom isti.
Sranje.
Stisnut a ne prdnut, osnovni je princip funkcioniranja i hrvatske diplomacije, predvođene Andrejom Plenkovićem i onim kafileristom Radmanom. Sluganski odnos prema EU, ponizno kimanje glavom i čekanja što će nam narediti netko od rukovodstva EU, kalibra Dubravke Šujice. Moš mislit kakvih pametnih i poštenih stvari su se naslušali. I provodili e a sve samo radi svoje kasnije karijere.
Nekada smo na predmetu geografija bubali popis zemalja s kojima graniči Jugoslavija. Pa se netko dosjetio i smislio da je Jugoslavija okružena BRIGAMA, što je svakako lako zapamtljivo. Bugarskom, Rumunjskom, Italijom, Grčkom, Albanijom, Mađarskom i Austrijom.
Jugoslavije više nema, a jebiga, brige u ostale. Malena Hrvatska, a brige velike. Natezanje sa susjednom Slovenijom nastavit će se dolaskom na vlast toga, kako ga stalno tituliraju managera. Zakaj za naše ministre kad u imenovani ne govorimo što su bili prije stupanja na vlast? Ima nekolicina koje bi mogli predstaviti široj javnosti s lopovi, budale, nesposobnjakovići, konvertiti, ratni profiteri, junaci pretvorbe i privatizacije.
Dakle Sloveniju smo riješili. Saga oko nekoliko kvadratnih kilometara mora se nastavlja. Ako u tom sporu pobijede Slovenci, konačno će im moći u njihovo more stati brod veći od šest metara.
Najdulju granicu imamo s BiH. Daleko najdulju, u biti to i nije granica nego vreća buha koje nikako zatvoriti da ne izlaze nekontrolirano. Svaka država koja drži do sebe, čuva i svoje granice. Na sve načine, čak i laganim, ali i žestokim pushbackom. U Bosni postoji nekakav izborni zakon, priznam nisam ga previše čitao, ali koliko sam shvatio, glavna je primjedba da hrvatskog predstavnika u predsjedništvu ne biraju Hrvati, nego svi oni koji žele. A Hrvati su manjina. Pa u predsjedništvo dobivaju one koje baš i nisu birali. Ako vam nije jasno, da vam probam približiti na primjeru kojeg ćete shvatiti.
Cijeli problem oko izbornog zakona uBiH rješava naravno EU. Onako, kako oni znaju, preko kurca. Polako, gdje koje putovanje u Bosnu, tek da bi se pokupile dnevnice, ali stvar stoji. Nema upotrebe instrumenata političkog pritiska, nema nikakve volje, a problem je velik, gorući, svakim danom sve veći.
E sad, kada je barba Putin odlučio onu staru reklamu Danas u Afganistanu, sutra u vašem stanu, provesti u život, kucajući na vrata svima, ali raketom, haubicom, svi bi se uvalili u NATO. Pod kišobran. Lijepi žuti kišobran ko u pjesmi Atomskog skloništa, kako bi bili zaštićeni i od atomskog napada. Pa su se NATA dosjetili i pristojni i fini Finci. I on bi u NATO, a nisu to jebavali ni pola posto, sve dok Putina nije ufatila kriza muškaraca srednjih godina, doduše, par desetljeća sa zakašnjenjem. Briselski štakori i beskičmenjaci koje zarezuju samo još veći beskičmenjaci, skloni su po ekspres postupku primit Fince. A Bosanci nek čekaju svoj izborni zakon, to sad i nije bitno, nek im brade narastu od čekanja. Ko mudžahedinima.
To je ta europska pravda, ona ista koju je bolio kurac za rat u Hrvatskoj, sve dok nije srušen helikopter s njihovim promatračima. Onda su shvatili da je rat. Isti sje slučaj s novim izbornim zakonom u BiH.
Onda se pojavio Zoran Milanović, i lijepo, onako da ga ceo svet razume, objavio da Finska i Švedska neće ući u NATO, dok BiH ne dobije pravedan izborni zakon, koji je garancija stabilnosti u zemlji s kojom Hrvatska ima 1.011, 4 kilometara granice.
Friška figa. Nema zakona nema ni podrške ulasku u NATO. Zoran Milanović pokazao je konačno, da Hrvatska neće držati glavu spuštenu, niti čučati ispod stola.
Koristi svoja prava u pregovaranju. Jer pregovaranje nije samo ponizno i pokorno kimanje glavom.
To je sluganstvo, blisko ostalim sukreatorima vanjske politike.
Lijepo je što se Zoran Milanović založio za to da Hrvatima u BiH predstavanika ne biraju Bošnjaci. Malkice je manje lijepo da nije, dok je bio premijer, koji je imao dvotrećinski većinu i mogao je ali nije napravio zakon da Hrvatima vlasti ne biraju Hrvati iz BiH.