Nekakav je šupalj dan.

Volim sitnice koje mi uveseljavaju dan. Nekoliko takvih sitnica i evo me, sretan ko prasac u blatu. Jutro je počelo bez veze, nije bilo obećavajuće. I onda jedan telefonski poziv. I odjednom smijem se. Ko lud na brašno. A taman sam mislio lagano do kuće. Ništa, naručujem još jednu kavu, ogromnu čašu vode s ledom. I Cocktu. Piće moje mladosti.

Kardinalski zbor

Opće je poznata činjenica da Bozanićev kardinalski zbor ima više dana rada u realnom sektoru nego što to ima vodstvo Socijaldemokratske partije Hrvatske, skraćeno SDPH. Nije velika razlika, ali zbroj vremena provedenih na radu kardinala veći je za jednu godinu, tri mjeseca i dvadeset i šest dana rada.

Apostoli nerada

U vodstvu SDP-a, ne samo Hrvatske, nego i gradskih organizacija sjede, kako sam ja uvijek nazivao mastiljari, apostoli nerada. Tipovi koji nikada nisu iskusili čari prolaska kroz portu, štancanja kartice, nikada im se nije desilo da bi za vrijeme radnog vremena popili pivo, a nisu mogli, jer eto, zajeban šef, poslovne obaveze i ta jebena porta. Urokljiv pogled portira Iveka koji ne prašta nikada i nikome. Ni na pivo ne pušta za vrijeme radnog vremena.

Vodstvo te stranke čine tipovi koji su već i hemoroide dobili od valjanja dupeta po saborskim foteljama, hlače su im se na turovima istanjile i glancaju se ko pesja jajca  od stosatnih sjedenja na nekakvim konferencijama na kojima se razglaba o temama koje su vrlo bitne. U njihovom skučenom svemiru. Doktori mlaćenja prazne slame.

Nikada osjetili nisu

Nikada nisu osjetili slatke čari dileme, isplatiti plaću radnicima ili platiti PDV, jer za jedno i drugo novaca nema. A kamo li da su odluku donijeli. Ili ne daj Bože našli rješenje, pa isplatili sve.

Koliko li su u svom radnom vijeku imali situacija da se ne mogu javiti na javno nadmetanje jer im BON2 nije čist. Jer nisu platili jebeno beskorisni harač HGK i onim lopovima iz Hrvatskih šuma?

Nikada nisu ni pomislili da nisu svi radnici isti. Da ima stoke koja ne bi realno mogla raditi ni u firmi od milion radnika, jer bi stršala neradom, svinjskim odnosom prema radnim kolegama. Kad mu daš otkaz, povlače te po novinama, zapjenjeni sindikalisti unose si se u lice.

Pa neka me tuže. Ali van firme. S ceste.

Nikada nisu bili u situaciji da moraju potjerati dvadesetak ljudi na cestu, jer su štetni kolektivu, a ne rade ništa ili sabotiraju zaštićeni ko lički medvjedi ugovorima o radu kojima ih je nadario tvoj prethodnik, a idiotske kolektivne ugovore koji ih štite da i ne spominjemo. Oni ih ne bi potjerali. Nikada. Ali, proizvodna odgovornost te tjera da ih udariš nogom u dupe. Pa nek me tuže. Ali van firme. S ceste.

Nikada oni nisu shvatili, a nikada ni neće, da vrlo velik dio radnika doživljava poduzeće kao kravu muzaru, nastojeći izvući što više. I ono što im pripada, ali i ono na što nemaju pravo. U svemu tome pomažu im naravno sindikati, a ako stvar pukne u javnosti i političari će odmah stati u obranu jadnih i poniženih radnika, koji bi tvornicu natovarili na kolica i odnijeli je doma.

Kakva operativna rješenja oni mogu ponuditi?

Kakva su njihova iskustva podjele plaća u proizvodnim pogonima u siječnju, za prosinac i veljači za siječanj, u danima pretrpanim praznicima, blagdanima, a u ostale dana su nekakva Nikolinja, Štefanja, pa se cuga i nerad proširi na poduzeće. Realizacije nema. Fakturiranja nema, samim time ni naplate. A plaća mora biti, država čeka svoje, a i Davorko Vidović (HGK) bi htio plaću. A radnici čekaju lovu, jerbo su se istrošili.

Baš me zanima, što bi u toj situaciji napravli Peđa Grbin, Biljana Borzan, Sabina Glasovac, Ranko Ostojić. Mihale Zmajlović, Fred Matić, Ivan Račan i ostali eksperti za rad iz Predsedništva SDP-a. Slobodno tome mogu pridodati i ogromnu tajničku čergu tih komunista.

Svi prekaljeni mastiljari. Stručnjaci za držanje nogu pod stolom, apostoli nerada i šuplje misli.

Cijelo vrijeme se smijem dok ovo pišem. Ko lud na brašno.

Izvještajna konvencija o radu. SDP-a.

Pa da podijelim s vama mili moji. U ranu jesen održava se Izvještajna konvencija o radu. Političke stranke SDP. Iznajmit će se dvorana, razni marketing stručnjaci i dizajneri koji zavodljivo njišu kukovima danima će se pripremati za event. Uzbuđene komunistice iz Strizivojne, Đevrsaka, Babine Grede, Đurđevca, Lendave, već mjerkaju haljine koje će obući, pitajući se kako će im pristajati uz brončani ten kad se vrate s mora, pa odu razglabati o radu.

Na pozornici će se redati viđene i pametne glave, pričati o radu, a da radili nikada nisu. Jer, cijeli život su zastupnici nekog kurca, na mjestima na kojima pada lovica, pa članstva u raznim odborima. Bijeli kruh bez lopate jedu cijeli život. Što o radu, pravom radu može reći Peđa Grbin ili Romana Jerković, koja je rekorderka po broju izostanaka sa svog radnog mjesta, sjednica Sabora. O radu će pričati i Siniša Hajdaš Dončić, koji je eto radio, bio je ministar, a radnici poduzeća iz njegovog portfelja, bili bi puno sretniji da nije.

Usrali i šefa i stanicu

Danas je svaki četvrti radnik građanin druge kategorije, premda je to protivno Ustavu. Svaki četvrti radnik zaposlen je na određeno radno vrijeme, što znači da on nema pravo kućiti se, dići kredit pa negdje na kraju Donje Dubrave podići malu kućicu za sebe, ženu i dvoje djece. Ni jedna banka ne odobrava kredit radnicima zaposlenim na određeno radno vrijeme. A upravo je SDP onomad liberalizirao rad na određeno radno vrijeme. Ljudima su ugovori o radu na stalno mijenjani u ugovore o radu na određeno. Ponekad s debilnim rokovima i tjedan dana. A radnici tanko seru pet dana prije isteka, jer ne znaju hoće li im kreten od šefa produljiti ugovor na slijedećih tjedan dana. Što li će o tome govoriti na toj svojoj izvještajnoj konvenciji?

Stranka koja je usrala i šefa i stanicu po pitanju rada raspravljati će o radu. Bolje nemojte. Ne radi nas, jer nikada vi više nećete biti u poziciji odlučivati ni o čemu. Nemojte da se ne sramotite dalje.

Jer, SDP je politička stranka koja se ne želi baviti politikom, mrzitelji rada raspravljati će o radu

Hrpa tipova koja je kroz društvenopolitički rad postala debelo bogata i ugojena, gonjena nekakvom grižnjom savjesti zbog bogatstava koje imaju, pa bi se eto, u dokolici bavila socijaldemokracijom.
I svirala instrument koji nikada ni vidjeli nisu.

Ćorak opet. Po tko zna koji puta.