RazgovoriPričeMoja kandidatura za Glavnog državnog odvjetnika

Moja kandidatura za Glavnog državnog odvjetnika

Biti ću smetlar

Bilo je to davno. Jako davno. Sjedili smo besposleno u debelom hladu, a niz prašnjavu ulicu breketao je i kortljao se tamno zeleni FAP kljunaš, na kojem se nalazio veliki drveni sanduk, zeleno pofarban s vratima sa strane. Na kamionu su se nalazile dvije male platforme, sa stražnje strane, na kojima su ponosno stajala dva čovjeka. Smetlari. Kamion je zastajkivao kraj kanti za smeće, a oni su kroz otvorena vrata na sanduku ubacivali smeće, vraćali kante i vješto se, svjesni naših zadivljenih pogleda, popeli na platformu, a kamion je krenuo. Gledao sam to sto puta. Omađijan. Znao sam već onda. Biti ću smetlar. Ništa me drugo nije zanimalo nego vožnja na platformi tamnozelenog FAP-a kljunaša tog vrućeg ljeta 1960.

Godine su prošle pune muka

Godine su prošle pune muka, škola, fakultet, Drugi fakultet, radi istovremeno, uči, bubaj, markiraj, putuj. Nekako mi je iz misli potisnuta želja za vožnjom na platformi tamnozelenog FAP-a kljunaša. I sada, kada je sve prošlo, kada više ništa ne mogu naučiti, ne zato jer sve znam, nego sam postao glupast, polako se mislima vraćam. Prebirem po životu, o ljudima, mjestima, gradovima i državama u kojima sam živio.

Biti ću kalafat

I onda misli pobjegnu. Obala mora, rano je jutro. Uz obalu izvučen čamac, star, sasušen. Boje na njemu nema, ostrugana je. U ruci mi čekić i dlijeto, šuperajem, polako, jednolikim udarcima čekića o dlijeto utiskujem kudjelju među rasušene daske. U hladu ispod broda u platnenoj vrećici, komad kruva, narezana panceta, glavica luka i boca bevande. Marenda. Kliktaj galeba, šum valova što se povlače s kamenite obale. Nigdje nikoga. Samo Sunce, brod i ja. Kalafat. Sasušena i od vjetra i Sunca koža smeđa poput kožne cipele, sa mnogobrojnim borama oko očiju. Čvornovate ruke, izranjavane od rada.

Kalafat.

Uvijek kada sam na poslu imao nekakve krize identiteta, stresne situacije, a bilo ih je milijardu, sjeo sam, zavalio se i u mislima utiskivao kudjelju i kit među sasušene daske oplate na brodu. I to mi je davalo snagu. Kad odem u penziju biti ću kalafat.

Biti ću vlasnik opskurnog portala

I nisam, ni sanjao  nisam da ću jednom biti ponosni vlasnik opskurnog portala, tip kojeg ganjaju svi mogući krimosi, političari koji su debele ćevape umočili u slatki ćup prepun budžetske love. Budale koje su čudesnom igrom sudbine i utjecaja stranaka postali faktori u društvu, a frendovi iz djetinjstva se čude, jer znaju da su oduvijek bili budale. Nasilnici koji se keze sucima, jer im ne mogu ništa, jer su oni iz bolje obitelji. Sucima koji donose presude koje ne bi donijele ni amebe. Nepismenim doktorima nauka, nakaradnim akademicima, doktorima koje boli kurac za pacijente, jer su umjesto Hipokratove zakletve položili zakletvu Plavoj kuverti proizvođača Lipa Mill.

Svjestan sam da neću biti kalafat.

Ali, priznam, vratio bih se svojoj prvoj ljubavi. Bio bih smetlar. Misli opet lete.

Biti ću Glavni državni odvjetnik

Sjedim u debelom hladu nadstrešnice pred Zagrebačkim velesajmom, na stoliću do mene boca ohlađene Cockte, noge prebačene na drugi stolac. Cigareta do pola dogorjela u pepeljari, u ruci olovka i blokić. Svako malo, prolazi kamion, a ja povučem crtu. Četiri okomito i jedna vodoravno. Svaka crta znači trideset lopova koji su dovedeni na Velesajam. U halama na podu rasprostrti karimati za vježbanje, kraj svakog karimata plastična tuta iliti kahlica, nabavljena za 11,99 kn u Offertisimi.

Lopove stražari iskrcavaju iz kamiona, vezane, s lancima na nogama. Usmjeravaju ih prema halama na kojima se koči  veliki natpis:

Moj otac nije bio na križnom putu, ali ga obećavam vama.

Hapsi. Sve. Lopove, ministre, suce, predsjednike općina, državne službenike, sinove i kćerke. Korumpirane policajce, švercere, popove i nemarne liječnike, premijere, korumpirane dekane fakulteta, profesore, ustavne suce, guvernere, vlasnike brzotrčećih diploma, akademike, direktore velikih firmi. Hapsi sve. Offertisima bi doživjela procvat na samo jednom artiklu. Jedino čega se bojim, Velesajam bi bio premali.

Kahlicama.

A ja, ja bih se vratio svojoj prvoj ljubavi. Postao bih smetlar.

Počistio smeće s ulica i iz života.

6,893ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
5,382SljedbeniciSlijedi
76,569PretplatniciPretplatiti

Zašto je u studenom studeno?

Zašto je u studenom studeno?

Najavljuju pad temperature. Što je strašno iznenađujuće u ovom...

Koliko brige za Ukrajinu, a malo za Hrvatsku

Kako stoje stvari, dva naša časnika posjetiti će Wiesbaden...

Tko su to ONI?

Svakog jutra, oko deset sati, uz glasnu škripu pred...

Zašto Budalić nije predsjednik Kluba?

Danas je izvršeno mjerenje visine požarnih stepenica na zgradi...

Hrvatska – Tunguzija 2:1

Ovo je bio šašav tjedan. Barem koliko sam ja...