Ozon je u zraku
U problemu sam. Javljaju na radiju da je zrak pun ozona. Pa da se ne preporuča boravak napolju djeci, srčanim bolesnicima i starcima.
A vani je lijep dan, sunčan. A ja sjedim očajan radi tog ozona. Ozon se ispriječio između mene u kući i lagano odjevenih guzičarki koje sjajne kože, kremom naglancanih dekoltea španciraju špicom.
Jer, ja sam trostruka žrtva ozona. Star sam, kad ugledam te sisate guzičarke odma mi se pojavi djetinja razigranost, a od nje bi mi moglo stradat srce.
Pa ne bi mogo spavat od sjećanja na djevojke u ljetnim haljinama, koje može voljeti samo Darko Rundek, a ja ne.
Ondak bi danima zvao doktoricu, koja se naravno ne javlja, pa bi joj poslao mail i napiso da ne mogu spavat. Pa bi mi dala Sanval ili Normabel.Normabel mi se, kao Hrvatu čini prikladniji.
Jer, svaki normalni Hrvat pije Normabel. Na kraju maila, moja doktorica, draga i fina žena, napisala bi mi da se ispričava, ali da ambulanta radi po izmijenjenom radnom vremenu, jerbo doktorka sjedi često u kombiju hitne pomoći, kako je to određeno novom reformom zdravstva. Pa su doktori obiteljske medicine, potpisom minstra postali liječnici Hitne pomoći. Prekvalifikacija.
Zašto recepte ne bi tražili od murje, da skratimo put?
Pa bi doktorica, nakon što mi je poslala mail, odma, da ne gubi vrijeme i ne zaboravi, drukerski napisala mail u Heinzelovu, gospodin taj i taj pije Normabele, molim naslov da mu oduzme vozačku dozvolu. To je i logično, jerbo glavni direktor tog preduzećeta u Heinzelovoj ionako godinama nije radio svoj posao, lovio lopove, nego se zajebavo s koronom, zdravstvenim pitanjem.
Pa mi odma pošalje doma dva policajca, a ja sav sretan, jerbo nisam murju koja patrolira vidio godinama, ali mi oni skrate trenutak sreće i uzmu mi dozvolu.
Vozačku.
Sve se mislim, zašto recepte ne bi tražili od murje, da skratimo put? Bajpasiramo liječnike obiteljske medicine, murja uzme vozačku dozvolu bez njih, a obiteljsku medicinu prekvalificirati u Hitnu službu, jerbo je cijela država hitni psihijatrijski slučaj.
Postao pješak jerbo sam išao na špicu napasati oči na poluodjevenim guzičarkama.
Sin moga susjeda, imao je devetnaest godina, išao je u rat. Susjed je bio očajan, sin jedinac poginit će mu na pravdi Boga. Okrenijo je sve veze na svijetu, znam iz prve ruke. Sinko se nakon sedam dana vratijo iz vojske. Prepun doživljaja, kao da je sudjelovao u bitci kod Staljingrada. U samo sedam dana. Pojma nisam imao da je bilo toliko žestoko u skladištu cokula i vojne opreme u Vukomercu. Pustili ga jerbo ima PTSP. Jer je jedna granata pala dobrih stotinjak metara od skladišta u kojem je on slagao stare cokule p veličini.
Viđam često tog heroja Domovinskog rata, na putu do birtije ili dućana. Sjedi na stoliću kafića kraj kladionice, ponekad ga vidim s vrećicom punom lijekova koje bi trebao piti, a od tih lijekova možeš se penjati po tapetama i hodati po stropu natraške. Bez imalo problema.
Vidim dobro
Vidim i te lijekove sutradan odbačene u kontejneru za smeće.
Vidim i česte promjene automobila koje mijenja, jer ima povlasticu. Auto vozi, naravno, jerbo kladionica i nije baš blizu crkve, pa nedjeljom potovari cijelu obitelj, pa na misu, pa onda kladionica.
Hoće li njemu, kojem liječnik propisuje kilogram lijekova za smirenje već tri desetljeća, od kad je granata pala sto metara od njega, uzet dozvolu?
Ko što će uzet meni koji sam popio Normabel jer nisam mogao prestati misliti na prekrasnu brinetu fircigericu, kojoj se preplanula koža prekrasno presijavala na suncu Bogovićeve ulice?
Policajce pozornike nemamo, a liječnike žbire imamo
Liječnici su se školovali dvadesetak godina, da bi bili svedeni na nivo policijskih drukera. Vrlo je hrabar, ja mu se istinski divim, predsjednik Vlade Andrej Plenković, koji je reformu zdravstva prepustio totalno nesposobnom cvjećaru Viliju Berošu. Mogao mu je još pomoć, pa mu dodijeliti i Jaglaca, jerbo, tu se radi o cvjećarskim poslovima.
A mogli bi u prvoj pomoći pripomagat i popići, jerbo, u bolnicama svećenik vrijedi kao dvadeset liječnika, kako je oštroumno, poštujući svoju struku liječnika, izjavio jedan od ministara zdravstva. Kakva bi sve čudesa popi izvodili na hitnim intervencijama, samo mogu maštat o tome.
Tipu kojem je u sudaru noga odbačena dvadesetak metara, položili bi ruku na rame i rekli bi Pogledaj me, hodaj. A čovjek bi veselo ustao i odšetao po nogu i bacio je u jarak.
Svakakvi čudesa možemo očekivati od cvjećara Vilija.
Dok je najbolje vlade u Vasioni, pa i šire, naravno, one Andreja Plenkovića
