Cijelo jutro nazivam broj.
Nitko se ne javlja. Zvoni do isključenja. Stručnjak za potrošačke košarice, Krešimir Sever, izgleda da se odmara. Napunio gepek paradajzom, lukom i krumpirima i otputio se put Jadrana, da odmori malo od velikih napora. Ali, bacit će on itamo oko na cijene na placu, jer on se u to razumije, kao što se gospođa Marica razumije u krivi krastavac. Odmoriti se ljupki Krešica mora, jer, mislim da je teško i vrlo naporno uporno pretakati cijeli život iz šupljeg u prazno. Nešto poput Bahunove prodaje nevidljivih ribica.
Dakle, Krešice nema, pa odmah se ograđujem ako neću biti precizan poput njega, ja malkice računam. Brojke su dakako približne, bubam ih po sjećanju.
Prošle godine prosječna četveročlana obitelj mogla je prilično pristojno ručati, naravno kod kuće, za nekih stotinjak kuna.
Isti ručak pripremljen sada, koštao bi oko 150 kuna. Jer, kako bi rekao Krešica, poskupjela je potrošačka košarica.
A tek je kolovoz, do kraja godine, posve je realno očekivati porast, pa bi mogli ručati za okrugli iznos. 200 kuna.
Za dvije stotine kuna ćemo ručati u hladnoj prostoriji s jednim svjetlom upaljenim negdje u stanu.
Čeka nas lijepa budućnost. Vlada nas uvjerava da čini sve da nam ublaži tegobe, ja im čak i vjerujem, ali uzalud im posao, jer oni to naprosto ne znaju napraviti. Kad bi protiv Reala iz Madrida igrali moj prijatelj Hinko, koji je promijenio ume u drug Mudo, debeli i glavati sindikalist Toni i Branimir Brzić redakcijski potrčko i ja, vjerujte mi, mi bi se jako trudili, ali bi bili nakantani.
Vladu će nakantati kriza
Tako je i s borbom Vlade za naš boljitak. Nakantat će ih kriza.
Svi mi gledamo sa zebnjom kakve će poteze povući Danomir Filipović, moleći se Bogu da ne povlači ništa. Da nahrani svinje i ne dira instrumente.
Ali, nekako ispod radara u cijeloj priči prolazi vesela i bezbrižna, debela i ugojena družina gospodina Njonje. Družina nazvana Sabor. Skupina uglavnom sastavljena od uglavnom dobro tovljenih zastupnika, kojima bi kriza dobro došla, da istope mast.
Sigurno sada za vrijeme odmora cijele dane razbijaju glavu pitanjem Što Sabor može napraviti za boljitak građana u krizi? Mozgaju, muče se, ni kupati se u moru nemogu, nije im ni do feštanja. Jerbo ih peče savjest. A znamo kakva je savjest saborskih zastupnika. Uvjeravamo se u to već trideset i kusur godina.
Čitam na web stranici Sabora, da se provode Otvoreni dani Sabora, povodom raznih državnih praznika, pa se u Sabor pripušta raja koja zjači u lustere, portrete bivših predsjednika Sabora, slika se pred Baščanskom pločom.
Sabor pomaže građanima
Dakle, Sabor bi mogao jako pomoći građanima u prevladavanju krize. Ti državni praznici i nisu Bog zna kaj, osim nekoliko HDZ-ovaca s dna kace, ne postoji niti jedan građanin Republike Hrvatske koji bi naizust mogao izrecitirati te datume, jerbo su oni varijabilni. Ko da ih pitaš kako se određuje dan kada pada Uskrs. Blenuli bi u kamere, a znali ne bi. A osim proslave pobjede u Oluji i nemamo kaj slavit. Naprotiv.
Sabor bi trebao svakog dana imati otvorena vrata za građane, od deset do sedamnaest, u vrijeme kako i sada ima kad su vrata otprta. Ne bi bilo neke gužve, jer polovice zastupnika u Saboru ionako nikada nema, osim u dane kada je plaća, glasanje i kad dođe lova u blagajnu pa podižu putne troškove.
Građane se ne bi vodalo gledat lustere i slike, a niti na slikavanje pred Baščanskom pločom, nego bi se usmjeravali hodnikom ravno saborski restoran. Tamo bi im bilo omogućeno razgledavanje saborske kantine i ručak, po cijeni koju plaćaju saborski zastupnici, osamnaest kuna za puni ručak. Dođe četveročlana obitelj, najede se do mile volje, plati sedamdeset i dvije kune, i ode, da bi na njeno mjesto mogli doći drugi građani. Sedamdeset i dvije kune umjesto stotinu i pedeset. Sedamdeset i osam kuna uštede dnevno. Skoro dvije i pol tisuće mjesečno. Zahvaljujući velikodušnosti Sabora i poštovanih saborskih zastupnika.
Sabor ne bi bio u financijskom gubitku
Treba li govoriti da bi obitelj koja tamo ruča istovremeno uživala u temperaturi od dvadeset i jedan stupanj, što je kudikamo ugodnije od 11 stupnjeva koliko im je u stanovima, ali ne radi mjera štednje energije koju je propisao Dejan Filipović, nego jer nemaju love za plaćat skupu struju.
Sabor ne bi bio na gubitku, jer uvjeren sam da su cijene koje su formirane za ručak saborskih zastupnika, vrlo realne. Jer, poznato je poštenje saborskih zastupnika, a i države. Siguran sam sto posto, kada bi uvaženi saborski zastupnici i makar i na tren pomislili da su cijene po kojima tamo jedu, nerealne, odmah bojkotirali kantinu. I ne bi više jeli. Ni pili kavu u finom kafiću za par kuna.
Navedena mjera bila i dobra i s zdravstvene strane, jerbo bi se građani pentrali svakog dana uzbrdo do Markovog trga, što svakako nije za odbaciti. Vili Beroš bi svakako pozdravio i podržao tu mjeru kojom građani tešu liniju, kaj ne?
Mjera bi se provodila u cijeloj Hrvatskoj
Kako samo Purgeri ne bi bili povlašteni, predlažem za početak da se mjera Otvorenih vrata s ručkom provodi i po županijskim sjedištima, zgrade županija ionako ne služe ničem pametnom.
Bombastičan naslov, Nataša kao stup koji trenutno drži Vladu.
Može ona govoriti koliko hoće, dok je Pupovca, Prljaskaj, Kajtazija, Bileka, Jankovicsa, Jeckov, Miloševića, Radina. Ekipe političkih koruptivaca koji će Vladu podržati pa ma što Tramišak rekla. https://t.co/0MIJs4QuqH— Spectator (@SpectatorHR) August 2, 2022