Antisimpatično mi je ovo Svjetsko prvenstvo u nogometu. Pokušao sam se nekako motivirati, ono, na žgance, ali ne ide.
Priznam, ja ne doživljavam grupu loptača odjevene u nekakve, uvijek drugačije dresove, koji su navodno prema Transfermarktu vrijedni milijardu i pol EUR-a, kao osobe koje mene predstavljaju u bilo čemu.
Po čemu netko tko prosječno vrijedi sto miliona EUR-a, predstavlja mene? Penzionera s pristojnom penzijom, i slabo održavanim vikendicama koje su napravljene davno prije ovih sretnih vremena.
Čak i kada sam radio, pa sam bio u onoj povlaštenoj klasi koja je plaćala porez, ni onda me nisu predstavljali, jer svi ti tipovi plaćaju porez negdje drugdje, najčešće u nekim poreznim oazama. A ja sam plaćao ovdje. U svojoj domovini. Oni mogu predstavljati samo sistemske državne lopine koje su financijski alpari s njima. Škugora, Gabi, Josipu, Sanadera. Mene nipošto ne.
Ne predstavljaju me ni oni koji ni riječju, ma ni gestom ne reagiraju kad njihovi navijači iz sveg grla urlaju ženi protivničkog igrača da je kurva. Srpska kurva. Jer je njen suprug samo glupan. A koliko glupana ima odjevnih u te kako kažu kockaste dresove?
Te koji bi mene trebali predstavljati, predvodi tip koji je uhvaćen u Engleskoj u poreznoj utaji, pa je morao platiti masnu kaznu. Ondak su ga uhvatili i u Španjolskoj radi porezne utaje, pa je i tamo morao platiti kaznu. Ovdje ga nisu uhvatili, jerbo ovdje porez ne plaća, ali kad su ga uhvatili da podiže enormne količine novca, sve snimili kamerom, potkrijepili s desetak čvrstih dokaza, njegovo Časni sude, ne sjećam se, bilo je dovoljno da svi dokazi padnu.
Antipatično mi je i nekakvo medijsko takmičenje nekakve Ivane Knoll i nekakve Kolinde Grabar Kitarović, kojima je zajednički nazivnik, samopromocija na svaki način.
Ravno u kurac.
Jerbo se tip kojeg lopta udara barem dvadeset puta na dan u tikvu ne sjeća.
Ne predstavljaju me niti po cijelom okruženju oko njih. Ni radi Thompsona koji im je bio počasni gost na proslavi drugog mjesta. Ni radi lopine Šukera koji im je bio gazda desetljeće i više. Nisu mi napeti ni radi činjenice da onaj koji povlači sve konce, sjedi u BiH, sa statusom bjegunca od hrvatskog pravosuđa.
Nisu mi prihvatljivi jer se oko njih skupljaju navijači kojih se ja sramim. Jedni im ulijeću u svlačionice, drugi se slikaju sa zastavama srećom nepostojeće, države koja je bila moralno ruglo. Zastavom države koja je pobila na desetke tisuće ljudi samo jer su imali drugačija krvna zrnca. Državom koju ni u najbolesnijim mislima ne bi smjeli povezivati s ovim jadom u kojem živimo, a naziva se Republika Hrvatska.
Mene recimo zanimaju neke stvari.
1. Kojeg je spola osoba na lijevoj strani slike?
2. Odakle je osoba na lijevoj strani slike?
3. Kada i gdje je rođena osoba na lijevoj strani like?Zašto me zanima?
Kao Hrvatu dopizdilo mi je da me svaki cigan sramoti po svijetu. pic.twitter.com/WHASitAgf8— Spectator (@SpectatorHR) November 28, 2022
To nekakvo forsirano iskazivanje ljubavi prema pivu, iskazivanje ljubavi prema nekakvim klipanima koji su na utakmicu došli iz nekakvih svjetskih vukojebina, kako bi bodrili one koji bi mene trebali zastupati, a ponose se svojom mutnom prošlošću, meni je gadljivo.
A Hrvat sam. Dalmatinac s rive. Navijač Ajduka iz Splita.
I kaj sad?
Ne režem žile radi loše igre milijardera koje vodi tip nauljene glave. Ne bacam se po podu radi dobre igre milijardera koje vodi tip nauljene glave.
Jer mi je poprilično sve to nekako, ravno.
Pobijedili izgubili, meni je svejedno. Ni kuna više u džep, ali da bi mogla biti manje, e jebi ga, to već nisam siguran.
Dovoljno je da odluče graditi stadion na kojem će razvijati ustaške zastave, dolaziti tipovi koji predstavljaju civilizacijsku sramotu, pa da mi zavuku ruku u džep. Jer bih ja morao platiti igralište za loptanje tipovima vrijednim milijardu i pol eura po Transfermarktu.
Osjećam se naprčeno.
Dobro da samo ja. A vi ne.
Lijepa publika.
Grudi mi se nadimlju od ponosa i sreće. A vama?
Baš na ponos cijeloj naciji! https://t.co/X5v6K9GrbQ— Spectator (@SpectatorHR) November 28, 2022