Još jedna godina je na samrtnoj postelji.
Izvalila se i bespomoćno gleda tipove koji su se skupili oko samrtne postelje, koja će uskoro postati odar.
Njena smrt biti će proslavljena pijanim pjevanjem bez sluha, arlaukanjem. Veseljem što je krepala.
Kumovi i prijatelji s košuljama ispalim na guzici, zapišanih hlača štipati će za guzicu žene kumova i prijatelja odjevenih u šljokičaste haljinice, dok se pijano vrte u plesu po dnevnom boravku, pazeći da njenom guzicom ne udare o stol na kojem su zasvinjeni tanjuri s ostacima francuske salata i oglodane kosti rebaraca odojaka.
Pod stolom će dahtati njihove pudlice, radi buke petardi i vatrometa kojeg nemilice ispucava sin onog iritantnog i bahatog tipa iz zgrade preko puta, a mali picolisci stisnut će se, ludi od straha.
Pijani parovi plesati će i stiskati se, misleći da ih nitko ne vidi, uz pjesme pjevača koji ih na televiziji zabavljaju već tridesetu godinu, a koji pravog hita nisu imali već četvrt stoljeća. Brat bratu. Mislim da Prljavog kazališta neće biti. Godine im ne dopuštaju dva nastupa uzastopno u samo dvadesetak dana.
Nikad mi nije bilo jasno
Uvijek se iznova nekako u ovo vrijeme pitam, napijaju li se ljudi, štipaju li dupeta tuđih žena, nevješto se tarući preponama o njihova bedra, u čast odlaska stare godine ili dočeka nove godine.
Jerbo, kaže se doček Nove godine. Znači li to da se napijaju, prežderavaju, flekaju košulje ciklom, podriguju se neukusno u čast tek nadolazeće godine?
Onako, da je zaseru avansno?
Premda bi sve ovo riganje, podrigivanje, pijano valjanje, bilo puno primjerenije ispraćaju stare godine. A svaka stara godina, na ovim prostorima naročito, redovito zaslužuje da se isprati podrigivanjem, glasnim prdenjem i po mogućnosti bljuvanjem.
Odavno optimizam ne stanuje u u ovim krajevima, osim u otmjenijim i skupo namještenim stanovima i vilama homonovusa, koji opravdano veselo ulaze u Novu godinu uz gange i reru i Dražena Zečća. Oni se imaju čemu veseliti. Avansno. Jer sljedeća će biti još bolja.
Jer Vrag sere na veliki kup.
Svi ostali bi se trebali ušlagirati tako da padnu u nesvijest od cuge, dobro izdrpati sve žene, pobljuvati se u vazu na stolu, popišati se u limenu čahuru u hodniku u kojoj domaćin drži kišobrane, radi sreće što je ovo govno od godine gotovo.
Jer ne može biti gore.
Svake godine ponavljamo da ne može biti gore. A sve je gore i gore. Svaka godina je sve lošija i beznadežnija, sve više djece pola sata nakon ponoći naziva ono malo roditelja što su još trijezni i javlja im se želeći svu sreću na svijetu, negdje iz dalekog svijeta.
Jer, djeca su pametna. Djeca znaju. Da nama ovdje osim pameti, fali i sreća.
A dok nema pameti, nema ni sreće.
Sretna vam Nova godina!
