Sve je isto, samo njega nema. Umjesto Zvane, Arsen
Maraton lađa na Neretvi.
Događaj, koji se zbiva svake godine druge subote u kolovozu, dakle šest dana iza Alke, svakako treba posjetiti.
Neopisiva živost, mnogobrojna događanja, istinski sportski duh, vatreno navijanje.
I ove godine će se naravno održati.
Ali, tamo će se, utopljeni u ogromnu masu gledatelja, takmičara, šuljati i zavjerenici.
Pa će u debelom hladu gostioni kod Tete Olge, trpat u sebe brudet od žabe i jegulje.
Ekipa projektanata SDP-a.
Dvotrećinska stara ekipa, Zlatko Komadina i Rajko Ostojić, koja pojačana novim pridruženim članom, Arsenom Baukom pokušava revitalizirati SDPH.
Tako će Trio fantastikus SDP-a pokušati staviti SDP na noge.
Trio Fantastikus, slijeva: Ostojić, Komadina, Bauk
Kljakave i dvije lijeve.
No, nema veze, oni baš takve noge vole.
Rajko Ostojić i Arsen Bauk su u zadnjih godinu i pol dana učinili sve, ama baš sve, da kod poštenih građana izazovu gađenje samim spomenom riječi SDP.
A Komadinin grijeh nije ništa manji, jer je naprosto šutio, a šutnja jest znak odobravanja.
Njegovo Pojavu osudi, a druga spasi, pokazuje upravo svu nemoć SDP-a.
Zajebeš stvar i prst u uho i tjeraj dalje!
Bezobrazne izborne prevare, podmetanja, učlanjivanje građana bez njihovog znanja u stranku, predaja stranke u ruke lokalnih tajkuna, Bauk SDP-a u Splitu u ruke Danka Končara, Ostojić SDP-a u Brodu, ali i šire u ruke, Opačka, a o Zagrebu i Milanu Bandiću ne bih ni pričao.
Autori bezobraznih krađa i prevara, koji su svojim djelovanjem uništili stranku radnika, intelektualaca, poštenih ljudi, pretvorivši je u stranku krkana, izbornih prevaranata, trolova, ljigavaca i lopova, dok su intelektualce, radnike i poštene ljude marginalizirali kroz isključenja, oduzimanja prava glasa kroz evidentno i dokazano lopovsku politiku promjena visina članarina, imaju novi projekt.
Pa će se tako u debelom hladu konobe prvi ukazati Zlatko Komadina, košulje slijepljene na leđima od opake vrućine, umoran od hodanja od automobila na parkiralištu do ulaza u konobu.
Poput boksačkog suca u trenutku proglašavanja pobjednika, lijevom rukom vodit će Mišela Jakšića, a desnom Mirelu Ahmetović.
Taman će sjesti u ugodan polumrak za masivni hrastov stol, na kojem crvenim slovima piše REZERVIRANO SDP, kada će se na vratima ukazati Arsen Bauk, u pozi boksačkog suca sa nekog drugog ringa.
U lijevoj ruci držati će Antu Bilića, u desnoj Ivana Markovića.
Pozdravljaju se, naručuju piće, Daj mala bilo što, samo da je hladno, ima li tune lešo? progovara Komadina.
Evo dolazi i Rajko.
U ulozi jednorukog suca. U desnici mu ruci Mišo Krstičević.
Ljevica mu je prazna.
Odavno.
Nekako istovremeno, veseloj družini priključuju se politički bljedunjavi Stjepan Kovač, a Jasenka Auguštin Pentek.
Njih za ruku ne vodi niko, jer Bernardić nije pozvan.
Kako ćeš zvat čovjeka visokog, zgodnog, širokih leđa, na sastanak senata, dok raspravljaju ko će mu u leđa drapit rđavu nožinu.
Dok traže Bruta.
Zabrinuti su, jer su svi pročitali, ali su i čuli, poruke lete ko blesave, da bi u igru mogli uskočit i Boris Jokić, Dalija Orešković i Hrvoje Klasić.
Sa kojima nema zajebancije.
Jedino što ih sprečava je to što nisu članovi SDP-a.
No, doći ćemo i na to.
Dakle, ekipa koja se skupila i već se pošpricala i zasrala košulje brudetom od žaba i jegulja, pokušati će među sobom izabrat novog predsjednika SDP-a.
Prvo dogovaraju kako će se zvati, kodno ime.
Mišo Krstičević budalasto predlaže da bi se mogli zvat grupa ŽABA, na što dame okreću oči.
JEGULJA je bolje.
Prihvaćaju.
Dakle, grupa JEGULJA, jer jegulja je gipka, spretna, odlično pliva uz struju, ali niz struju.
A i ljigava je.
Ali, taština je jebena stvar, a i nepovjerenje još jebenija. Niko ne vjeruje nikome.
Može se dogoditi da svi ovi baš i ne daju podršku Mišelu Jakšiću, pa iz svega ispadne kurac na batini.
Zaludu su zasrali košulje brudetićem tete Olge i oznojili se od hodanja od auta do birtije.
Ali, nema veze, jer, postoji i druga opcija, Orešković, Jokić, Klasić.
To što nisu u SDP-u, nije problem.
Arsen će na slijedećoj sjednici Glavnog odbora predložiti amandman da ispunjavaju uvjete, ili barem jedno od njih, svakako ne Dalija Orešković, jer sa njom zajebancije nema, pa nije ni prihvatljiva.
U Baukovom amandmanu će pisati, da im se prizna stranački staž u SDP-u, jer su davne 1993. godine u nekadašnjem dućanu Bagata, na Iblerovom trgu, kupovali špule za šivaću mašinu.
I tako, članovi SDP-a diljem Hrvatske, sa zebnjom iščekuju što će ekipa mudraca odlučit.
Dok tako čekaju, nikome od njih nije palo na pamet da dođe kod Tete Olge, sa čekićem i dugačkim čavlima i debelom daščetinom, da okuje vrata i prozore i da ih ostavi tamo.
Zabravljene, jer bi bez tih likova SDP prodiso.
Punim plućima.
Općenito, počela je licitacija, javljaju se svi mogući i nemogući koji bi htjeli biti predsjednici SDP-a.
Tako se na mail Spectatorbloga javio i izvjesni Ćiro Blažević i napisao: „Slušaj sine Ćiru, ja nisam nikada bio predsjednik SDP-a, ajde provuci moje ime, pa u pičkumaterinu, da i ja budem predsjednik političke stranke. Bila bi bolja zajebancija garant“
Interes je iskazao i neki Ivo Sanader, kaže da ima dosta iskustva u politici, nije kažnjavan, priložio je i potvrdu o nekažnjavanju, a SDP mu je svojim načinom rada sve bliži.
Odmah predlaže i novi slogan stranke:
Krađom do poštenja.