Danas mi je smiješno
Nakon samo dvije i pol godine, danas mi je smiješno kako je Dario Hrebak, predsjednik smiješne strančice HSLS, koju od smrti velikog Vlade Gotovca vode tragične figure, u sred mjere samoizolacije uletio u Sabor zakrabuljen i zamaskiran.
Jerbo je morao podržati Plenkovićevu vladu u osnivanju.
Budući ministri pogledavali su na sat, ogledavali se, u čudu se pitali jel došla sedamdeset i šesta ruka. Čuli su oni za njegovu samoizolaciju, ali Plenković ih je smirio kimanjem glavom. Objasnio je on Capaku kako ide ta medicina, pa je Kruno lijepo dozvolio čovjeku koji je u samoizolaciji putovanje od skoro sto kilometara i vježbanje desnice ruke u Saboru. Sve po pravilima struke. Struka koja je bila nemilosrdna prema seljacima koji su pod mjerama samoizolacije obrađivali svoju zemlju iza kuće bez dodira s bilo kime, kažnjavala ih kaznama od osam tisuća kuna i pribijala na stup srama. Stigmatizirajući ih riječima:
Evo to su ti koji ne vode računa o vašem zdravlju.
Danas, dvije i pol godine od toga, sve je to smiješno. Hrebak je od važnog jezička na vazi počeo gubiti na težini i važnosti. Pojavio se Zekanović, pojavio se i Hrelja, a i onaj nekakvi ko fol nezavisni zastupnik, za kojeg nikad čuo nisam, do ovog glasanja. Većina raste. Buja. Plenković ima većinu i bez Hrebaka.
Ma ni oni nisu važni, sve dok je Davora Bernardića, Katice Glamuzine, Rajka Ostojića, Erika Fabijanića, Sonje Udović, članova Socijaldemokrata, ali i SDP-ovog potpredsjednika Siniše Hajdaš Dončića.
Jer dok je Davora Bernardića, Katice Glamuzine, Rajka Ostojića, Erika Fabijanića, Sonje Udović, članova Socijaldemokrata, ali i SDP-ovog potpredsjednika Siniše Hajdaš Dončića, Plenković i ministri mu mogu mirno spavati. Imaju njihove ruke. U potaji, oni ne moraju ni glasati. Samo ne dođu na glasanje.
Sve to po oprobanoj recepturi Davora Bernardića koji je u trenutku kad se glasalo o Bandićevom proračunu grada Zagreba, a znalo se da će proračun pasti, osjetio velike probleme s bešikom.
I otišo pišat u vrijeme glasanja. I proračun je prošao.
Od SDP-ovaca je naravno, izbjegao izjašnjavanje Siniša Hajdaš Dončić. Ni malo iznenađujuće. A Bernardić, sjećamo se glasanja o proračunu u Zagrebu, kad je trebalo rušiti Bandića.
Pa se u trenutku glasanja Beri pripišalo.
I proračun nije pao.— Spectator (@SpectatorHR) March 4, 2023
Svi oni su u predizbornim kampanjama napadali Plenkovića, protukandidate iz HDZ-a, žestili se, prijetili.
Tužno se sjetiti one blesaste epizode Davora Bernardića Gdje su pare? Lako se bilo puraniti kad nije frka.
A kad je došla frka, izdao je.
Izdao je sve. Jer posve sigurno nitko od glasača Socijaldemokrata i SDP-a ovima nije dao mandat da opstruiraju Plenkovićevo rušenje.
Smiješno je sjetiti se Dončićevih riječi na televiziji pred samo mjesec i pol:
Od 2014. Louis XIV vlada Hrvatskom. On upravlja državom cijelo vrijeme i ne možete odjedanput pljuc, pljuc ispod stola i sad iz početka. To je njegova vlada. Koliko je već ministara otišlo?
Ma koga vi to gospodine Dončić?
Komično je gledati govor Katice Glamuzine samo mjesec dana prije no što je evoluirala u stavu:
Rasprodali smo skoro sve što se prodati može. Stanovništvo se raselilo. Ostao nam je samo prostor unutar granica, a sada se izgleda priprema teren da se i to građanima otme. I ne, ne vjerujemo HDZ-u kad, konsternirani primjedbama građana i oporbe, tvrde, maltene uvrijeđeno, da je zakon pisan u interesu hrvatskih građana, samo to nitko ne razumije. Je li zaista, ijednoj zdravo- razumskoj osobi, teško razumjeti zašto ne vjerujemo HDZ-u na riječ? Pazite, na riječ! HDZ-u! Pa ne patimo od kolektivne amnezije. Jedina stranka koja se može „pohvaliti“ da je osuđena za korupciju. Ne predstavnik stranke, ne jedan njen član, nego cijela stranka. Osuđena za korupciju. Pa da im vjerujemo na riječ?? Zadnji put kad smo im vjerovali „na riječ“, zapravo ne baš toliko vjerovali, koliko se nadali, stisli palčeve, zapalili svijeću, svak po svojim afinitetima, jer drugo s HDZ-om ne možeš… dakle zadnji put kad smo tako nešto napravili, je bilo kad se po hitnom postupku donosio zakon o obnovi. Iako je cijela oporba upozoravala da onako napisan zakon nije operativno provediv, svejedno smo im dali šansu vođeni mišlju „samo nek što prije krenu s obnovom“, jer eto, imaju dobru namjeru, neće valjda izdati sve te ljude… Godinama poslije, tri verzije zakona poslije i tri ministra poslije – OBNOVE JOŠ NEMA. I sad se očekuje od nas da „na riječ“ vjerujemo u loše napisane dobre namjere HDZ-a?
I sad bismo trebali vjerovati da eto, baš pomorsko dobro neće prodati, a hrvatske građane još jednom izdati? Kako da ne. Da, napisali su u prijedlogu zakona da se plaže ne smiju ograđivati. Iako, nota bene, to ne piše za svaku plažu u ovoj njihovoj arbitrarnoj klasifikaciji plaža. To npr. ne piše za MORSKE PLAŽE ZA POSEBNE NAMJENE. U članku koji se odnosi na te plaže nije definirano točno na koje se to posebne namjene odnosi, niti su u obrazloženjima članaka dani ikakvi primjeri.
Ispalo samo jedno Lagali su. Ušljivo su lagali.
Prevarili su i izdali one koji su im poklonili glas, one koji su za njih stajali po štandovima, lizali marke na kuvertama u kojima su bili leci s njihovim lažima, prevarili su one koji su se svojim glasom poklonjenim njima na izborima suprotstavili lopovluku, samovolji, krađi.
Ne, oni nemaju nikakvu ispriku zašto nisu bili u sabornici. Jer, pred dvije i pol godine Dario Hrebak im je oteo zadnji adut iz ruku. Došavši na glasanje. Pod mjerom samoizolacije
Siguran sam, potpuno sam siguran da Siniša Hajdaš Dončić neće potegnuti nikakve sankcije u svojoj stranci, u kojoj je potpredsjednik. Jer oni ne kuže. Ne kuže bit. Njima je sve ravno. I zato i jure.
Ravno do dna.
Sramite se. Do neba se sramite!
Hvala na hintu. Pronašao sam. https://t.co/hKdaA7gpKH pic.twitter.com/HhOgh9clln
— Spectator (@SpectatorHR) March 4, 2023
