Sjećate li se Simonide Puhalo? Oni stariji možda, a mlađi, mislim da ne.
Nekoliko puta sam se jučer sjetio rečene Simonide.
I njene recitacije:
Djevojka brala jagode
Nešto je ubode
Mislila je da je trava.
Ostavku je dala Vanja Marušić, šefovica USKOK-a.
Ne bih se složio s većinom mainstream medija, političkih opozicijskih njuški koji su se uskopičili u tvrdnji da je dala ostavku pod čudnim ili čak sumnjivim okolnostima.
Dala je ostavku upravo onako kako se u Hrvatskoj ostavka i daje. Radiš svoj posao, savjesno i naravno da smetaš. Pa te maknu. Svaka zemlja ima svoj sistem. Recimo, u Rusiji padaju kroz prozor. Kod nas daju ostavke radi pripisanih grijeha koji nisu njihovi.
E pa što gospođa Vanja hoće? Ima sreće da nije u Rusiji. Nabrala je ona puno jagoda, kako je to jučer prekrasno ilustrirao Domagoj Novokmet, puno bobica u grozdu. Vjerojatno previše, gledajući s pozicije vlasti, a daleko premalo gledajući odozdo.
I nešto je uboode. A mislila je da je trava. A bila je samo Zlata. Koja posao ne zna, ali zato slušati zna. A to je puno važnije. Jer, gdje je to u državnoj službi znanje bitno.
Rečena gospoja Vanja bacala je ministre, državne tajnike, direktore državnih poduzeća na hrpu, ko što seljak đubar iz štale baca vilama.
Bila je to velika hrpa đubra. Na koji nas je nekako navikla gospođa Vlasta. Jer.što si ako ne đubre, ako si ministar, državni tajnik, direktor državnog poduzeća, uopće zaposlenik u državi, a posao ti je uvijek i u svakom trenutku prvenstveno čuvati interes države, a ti je potkradaš?
Još jednom se pitam, kakvo govno moraš biti, da postaneš ministar ili visokorangirani funkcioner, ili predsjednik uprave državne firme, posao u kojem je najbitnije čuvati interes prije svega države, a ti je potkradaš, uzimaš. Uzimali bi dok ne crknu. Ili dok se ne pojavi neka Vanja, koja ih je ubirala.
Jednog po jednog. Dopiru jučer i danas svakakve priče o tome kome se prišuljala gospođa Vanja. Šuljala se tiho i strpljivo, ali odao ju je zveket lisica. Pa je zveket lisica alarmirao sve koje je trebao. Probudila se i gospođa Zlata, koja je jedva dočekala da se riješi babe koja joj kvari odnose s Markovim trgom.
Zakon u Hrvatskoj, naravno, štiti te lopove. Čuva njihov integritet. No ni su nevini dok ne bude pravosudna presuda.
Dakle pedesetogodišnji lopov postati će službeno lopov, nakon što završi sudski spor, presuda postane pravomoćna, pa će u sedamdeset i petoj godinu guliti krumpire. Puna tri mjeseca.
Rezultati ankete: pic.twitter.com/RsNN8UcrLo
— Spectator (@SpectatorHR) April 20, 2023
O časti lopova vidimo sada posve bjelodano, brine gospođa Zlata. Koja čuva njihov mir. I čast. I nema da im se ko približi, da im ko kaže da su lopovi. Priča o smjeni radi nečijeg tuđeg grijeha smiješna je svima, osim, naravno pravosuđu i vladajućima, jer i pravosuđu i vladajućima logično je da najebe netko drugi, tko nije kriv. A ne oni.
Gospođa Zlata postala je milicioner iz starog vica o Ličanima.
Prvo veće došli Ličani, umjetnice se skidaju a oni arlauču, Vidi Dane pičke u one kurave, vidi Mane sisa.
Prekinuta predstava.
Umjetnice više neće nastupati jer ih vrijeđaju. Sutra opet predstava, diže se zavjesa, na pozornici lokalni milicioner Mile, a umjetnice stoje sa strane. Pa mahne pendrekom i progovori:
Narode lički, poslala me narodna vlast, da ovim kurvama sačuvam čast. Ko spomene pičku, jebat ću mu mater ličku i više neće biti predstave.
I predstava je gotova. Što se hapsilo, hapsilo se. Sada na red za hapšenje dolaze šverceri biciklističkim šlaufovima na Hreliću, babe koje ispod pulta prodaju friško zaklane piceke ne bili preživjele, penzioneri koji u fušu na crno kreče stanove.
Te ostali podrivatelji financijske stabilnosti države.
Jer, tako se čuva država!
Anonimna prijava za neobavješćivanje ministra o sudaru od prije godinu dana? Koji je policija ispitala? Službenik platio i kaznu? A osiguranje nije tražilo odštetu (što bi tražili da je bilo npr alkohola)? I zbog toga ode žena koja je ubrala ovakav grozd?🤔https://t.co/XRRICLaxiL pic.twitter.com/X9gOtuLh8v
— Domagoj Novokmet (@DomagojNovokmet) April 19, 2023
