Danas mi je dan borbe s državni organi

Pa ova gospodža trafikantica s toliko zdravog razuma, ukupno većeg od razuma cijelog  Mirovinskog, ma što Mirovinskog, zdravim razumom većim od cijelog državnog aparata neradnika, lezilebovića i jebicjetara, mogla ministrica bit.

Raspomamljeni bik u areni

Izletio sam iz kuće, raspomamljen i divlji, poput bika na koridi ulazi što u arenu kad ulazi  pušući paru kroz nos, papkom grebući po pijesku kojeg u netom prije pomeli ne bi li prekrili krv upravo ubijenog bika, čija muda se već serviraju u obližnjoj krčmi kao vrhunski specijalitet.

Ne znam serviraju li i jajca toreadora ako bik pobijedi?

Krenuo sam u borbu s organi.

Organi moći, oni koji nevidljivo povlače konce i upravljaju našim životima.

Banku koje sam se naviše bojao, danima se hrustio, stvarao scenarije s dijalozima, Znate gospodine, to se ne može. Pa onda ja lijepo priklopim Nabijem vas i odem, riješio sam u taj čas.

Zejabali mi silne sate treniranja. Otišao sam bez nabijanja.

Doduše čekao sam skoro jedan sat. Jerbo od desetak šaltera rade samo dva. A moj listić iz redomata nije izlistan na displeju. Bilo je obećavajuće.

HZMO

Podulji red staraca koji je valjda pušten s gerijatrijskog odjela neke bolnice, neprekidno ulaz u zgradu HZMO-a. Stajem s njima, osvrćem se, osjećam se poput Silvana Hrelje koji se s četrdeset dao izabrat za precednika pemzijonera.

Bogu hvala, friški zrak otjerao je takve ružne usporedbe iz moje glave. Ulazim po stepenicama, pristojno, iza dvije bakice sa štakama, koje se penju sporije no što se Hillary penjao na Mt. Everest. Otvaram im vrata, propuštam ih.

Na ulazu redomat.

Kraj redomata čvrsto stoji čovjek-bačva postavljena na dvije tanke okserice, s nosom poput onih crvenih paprika kaj se kupujeju kao deliaktese u Konzumu. Pogleda me, puhne i dezinficira me dezinficijensom pohranjenim u ustima, a moj uvježbani nos prepoznao je o kojem se dezinficijensu radi, mješavina Mirogojčeka i GP. Ali ne Maraskin, nego Badelov.

Kam bi vi?

Ja velim, a on ceremonijalno mahne rukom, poput mađioničara što maše štapićem i vadi zeku iz šešira, upre gumb i važno izvadi cedulju. S brojem.

Čovjek je to izveo takvom impresivnom vještinom, da sam siguran da je on tamo zaposlen barem kao Viši samostalni pritiskač dugmeta na redomatu, skraćeno Redomatičar. Č

Čekam na red, ide brzo.
Dolazim na šalter. Žena pristojna, dajem joj papire, brzo preleti i veli Morate mi dati fotokopiju. Ali kod nas ovjerenu. Jebate led, nemam je, ja sam kriv, znam. Gdje mogu fotokopirati?

Pročitajte i ovo:
Počela je obnova Vlade, nema odmora dok traje obnova! Tko je Josip Alardović?

E to ne zna.

Ministrica iz trafike

Znam da je nekad bila tamo preko puta neka krčma i kraj toga kopiraona. Sada sam vidio da nema krčme, cijela je fasada pokrivena bezličnim staklenim stijenama koje se savršeno uklapaju u vizuru ulice klasične gradnje.

Bauljam po hodniku, jedna gospođa, oko osamdesetak godina, naslonjena na štaku govori mi, bezobzirno u punoj dvorani mašući štakom i pokazujući mi smjer, da kopirati mogu u kiosku na Branimirovoj tržnici.

Cipelcug do nedaleke Branimirove tržnice. Pa se mislim, kak je ova baba s toga štapa, jadna hodala do placa i natrag.  

Bit će da je krenila jučer. Država brine za fizičku spremu svojih stanovnika. Vježbaj pizda ti materina.

Naravno, prošao sam cijelu tržnicu. Na onim bijednim ostacima nekad prekrasne tržnice ima par kioska koji rade, ali niđe ne piše da nešto kopiraju.

Dvojicu kronera koji nerad i dokolicu krate pivom na klupi placa pitam di se kopira.

Jedan se nacereka, i kroz smijeh govori, Pa gdje bi, naravno u Tisku.

Sramim se kako se toga sam nisam sjetio. Jerbo na tisku se more sve napravit kaj ti treba u životu, osim tumplanja cipela i ultrazvuka abdomena.

Kopirala mi gospoja i onako više za sebe komentira, pa oni u Mirovinskom imaju prostora koliko im srce želi, pa kaj ne stave jedan fotokopir. I udaraju Eur po kopiji. Nego ovu gerijatriju šećka tamo vamo.

Gledam je, odmjeravam je.

Pa ova gospodža trafikantica s toliko zdravog razuma, ukupno većeg od razuma cijelog  Mirovinskog, ma što Mirovinskog, zdravim razumom većim od cijelog državnog aparata neradnika, lezilebovića i jebicjetara, mogla ministrica bit.

Svega osim poljoprivrede.

Jer tamo, kao što vidimo, tam razuma i ne treba biti.

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,016SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

EU radi na razvoju nuklearne bombe

Taman se moglo malo odahnuti, jerbo je zadnji dan civilizacijekoji je izumio hamburger u zadnji je čas odgodio je uništenje naroda koji je izumio...

Siniša je rekao “Dosta”

Kuriri u tamnim odijelima, savršeno bijelim košuljama, uredno svezanim kravatama, s diskretno skrivenim federima kaj im vire iz uha, danas cijeli dan prometuju na...

Priuštivo, a nepriuštivo

Mladen, trideset dvogodišnjak, komercijalni referent u poduzeću Nikad čuo, zaposlen je tamo več desetak godina, viđam ga kako ujutro gaca prema tramvaju s prebačenom...