Konačno…
Spremaš se, obrijan si dva centimetra pod kožom, dvadeseti puta u zadnjih pola sata se češljaš, pa nije dobro, pa prstima podigneš kosu, gledaš, jel ovako bolje. Pa se zaližeš ko da te krava žvakala. Pa opet… Konačno si počešljan.
Otvaraš ladicu u kojoj držiš gaće. Odmjeravaš ih. Turske sa šarama odbacuješ prezrivo u stranu, odbacio si i one fora gaće s crveno bijelim kvadratićima, jer nemreš identificirati nikako koji kvadratić je prvi, pa da ne dođe do ideološke svađe u krivom trenutku. Uzimaš jednobojne, pa ih vraćaš, što ako ti se po putu pripiša, pa ostane izdajnički trag? Nemreš se razgačit s gaćama koje su žute na mjestu gdje je parkiran Švrčo.
Obuko si tamne gaće. Crne. Na njima se ništa ne vidi. Pogodne su za nosit tjedan dana, jerbo se tragovi nikakvi ne vide. Ni jedne boje.
Nemilice se špricaš dezićem u spreju, pa još trljaš dezićem u sticku, spizdio si toliko dezodoransa kao da ti je prijatelj i smabdjevač onaj prištavi Pavić, koji je na državni trošak kupovao deziće i dijelio ih prijateljima, muškim dakako, jer on voli imati osobni touch, s prijateljima, muškim dakako, na državni trošak dakako.
Košulja, lagana, lanena, nisi je uvukao u hlače, rukavi malo zavrnuti. Čiste hlače. Papak čist, naglancan da se sjaji ki pesja jajca.
Uzimaš ključeve od auta, gledaš na sat, volio bi stići na vrijeme, da ne kasniš. Govorila mu je stalno da je strašno razjebe kad neko kasni.
Ona je sama, konačno su se ukućani razišli na sve strane svijeta, iskrsnula je danima, tjednima očekivana prilika.
I sad bi ti kasnio. Nema majci.
Rekla je, pola devet. Sada je osam, stići ćeš. Taman je.
Probijaš se kroz gradsku vrevu, svi nekud u pizdu materinu ide kad se tebi žuri. Pališ cigaretu, paziš da ti pepeo ne zasere košulju. Ali, nešto te tišti. Nešto kao da si zaboravio. Mobitel nisi, već si dobio pet poruka Jesi li krenuo? Hoćeš li stići? Gdje si? Jedva čekam! Ajde više, nazovi kad si blizu da ti otvorim vrata ulaza.
Toj si se poruci najviše veselio, jer dugo čekaš da ti otvori vrata. Pa će konačno sada. Otvoriti sva vrata.
I onda, poput groma udara te u tikvu.
Kurtoni!
Kurtone nisi kupio. Jebem ti mater i kurtonima. A ona neće bez kurtona. Pričali ste o tome, razmijenili tisuću dvije stotine i trideset poruka na tu temu. Rekla je i koje hoće, Grebljive, nagrešpane. Ali kurton je konstanta.
Ogledavaš se, u srednjoj si traci, kraj tebe kreteni u autu koji te ne puštaju u svoju traku, a tamo je eno trafika. Polako auto mili ulicom, beskrajno polako. Vrijeme više ne teče, preselilo se u zrak, sada leti.
Dolaziš kod nje prvi put. Na fuk. A kurtone ponio nisi. Bez kurca u svatove.
Pa koja si ti budala.
KurtoniA trafika više nema. Eno, onaj mali dućan je zatvoren, pederi zatvorili pred deset minuta. A sigurno imaju na desetke vrsta kurtona. I one s okusom kivija valjda.
U daljini, kroz suzama od bijesa zamagljenim očima, vidiš njenu zgradu, a ti kurtone nemaš. Ni jedan kurtonček. A obećavo si joj da ćeš je karati cijelu noć. Dok ne dođe tetka iz Bosanske Krupe.
Suze od bijesa u očima, tareš h nadlanicom. I onda blještavo svjetlo benzinske stanice.
Staješ, izlijećeš iz auta, pogledavaš na sat. Još samo tri minute. Ma stigneš.
Mamlaz s nekakvom fufom prije tebe na blagajni još se odmiče od blagajne i bira koje će štapiće kupit, jerbo fufa do njega ne zna što bi. Pa onda vrati štapiće i uzme neke jebene kekse. A ti pocupkuješ. Ko da ti se piša.
A bik na blagajni ni da bi digo pogled i vidio tvoj molećivi izraz lica.
Dok čekaš proleti ti kroz glavu E ovo se zove kroz čičke do pičke.
Konačno su platili, nisu uzeli nikakve jebene kekse. Ni štapiće, nisu uzeli ništa osim tvoje dragocjene tri minute.
Bik s blagajne odlazi u onu špajzu iza, pa se vraća noseći dvije šteke cigareta. Pizda ti materina, sad si našo popunjavat regal.
Konačno te počasti pogledom.
A ti protisneš u jednom dahu. Kurtone molim. One crvene, grebljive, nagrešpane.
Trajalo je sekundu dvije.
I onda bik progovori Gospodine ja ne prodajem kurtone, jer imam priziv savjesti, morat ćete negdje drugdje jer sam sam u smjeni. Trebalo je da ti dopre do mozga. Potrajalo je. Gdje negdje drugdje pička ti materina usrana?
Sve gledaš i ne vjeruješ. Jel to san ili java. Ili samo otok Java? Ma i na Javi prodaju kurtone, a ovaj posranac u ovoj vukojebini od države ti ih ne da. Za tvoje novce. Kurtone. Kurtončeke koji bi te uveli u rajske dveri kroz otvorena vrata.
Ni molećivi pogled nije prošao kod savjesnog bika.
Izlaziš vani. Gledaš tužno u kuću u kojoj je ona. Zatvorena vrata. Neće biti nikad otvorena.
Ne za tebe, koji nisi ni kurtone znao kupit.