Godinama, više od deset godina nisam bio kako se to kaže Obilježavanju rođendana druga Tita u Kumrovcu. A prije tog puta, nisam bio niti jednom.
I vidio sam sve. I svake godine gledam slike s obilježavanja. Isto. Sve je isto. vrijeme je stalo u zagorskom selu plastificiranih kuća. Ocvale babe obučene u pionirke, kao ulošim trećerazrednim pornićima u kojima predsetogodišnjakinja, dobro razrađena, glumi učenicu. S kečkama i dokoljenkama.
I najjdedostavnije mi je ponoviti članak iz 2018. Promijeniti godine i to je to. Da se ne mučim.
Na sletu čilagera štafetu je nosio najlmlađi sudionik obilježavanja, Viktor Gotovac
Josip Broz Tito.
Maršal Tito, naš Tito, umro je pred četrdeset i tri godine, a baniran pred trideset i tri
O njemu nema smisla pisati. Nema smisla, jer je sve rečeno. Sve bi bilo prežvakavanje davno rečenog, prepisano bez smisla i reda.
25.05. mu je rođendan, onaj agitpropovski, Dan mladosti. Pravi rođendan već je prošao pred dva tjedna.
Zašto danas obilježavaju Dan mladosti, pojma nemam. Možda jer je subota? A okupljeni u Kumrovcu odavno su i zaboravili gdje su radili. Njima je svaki dan subota.
Subota je, neradni dan, pa će se u Kumrovec sliti rijeke obožavatelja lika i djela Josipa Broza Tita. Ali, ionako su oni koji dolaze većinom sedamdeset i pet godišnjaci, pa na više, u penziji već dvadesetak godina.
Njima je svejedno.
Oni misle, duboko su uvjereni da odaju počast velikanu.
Ne, ne idem na te derneke već dugo. Točnije, bio sam tamo pred tri godine.
Jedan jedini put!
Silno razočaran iskrivljenjem slike o drugu Titu.
Ridikulozni čilageri iz cijele upokojene Bivše, sa smiješnim partizanskim kapicama na tinatrama. Jugoslavenske zastave na sve strane. Replike mustača i neobrijanih lica Sime Dubajića.
Rumeni obrazi, znoj im se slijeva niz vrat.
Ocvale stare babe u crvenim majicama, pionirskim maramama i plavim kapama.
Sve to mi djeluje cirkusantski, poput predstave Hamleta u selu Mrduša Donja.
Ili, kao one pornići gdje piše Young teen…, a neviđene akrobacije izvodi kornjača od pedeset i pet godina, u dokoljenkama i kečkama na glavi. Upravo tako djeluju “pionirke” od sedamdeset i kusur godina. Ej, gdje Vam je dostojanstvo, moje dame?
Ma koga vi tu jebete?
Ovo je proslava?
Čega, kojeg kurca?
Ime Maršala ne stane u istu rečenicu sa vama tamo u Kumrovcu!
Hoćete li klepećući gebisima, oslonjeni na štake, trčati štafetu? Poput onih jugokomunista i partizana iz filma “Maršal?
Gdje vam je ljudsko dostojanstvo?
Sa svih strana inače mirnog Kumrovca, etno sela sa ružno plastificiranim fasadama, uzdizao se dim, ćevapi, kotlovina, štandovi sa pićem.
O glazbi na štandovima ne bih pričao, jel tako, “Oj Ivane, pobratime mijoooo”?
Zajapureni starci gledaju u guzice slovenskih cura, što migaju dok hodaju kočeći se partizanskim kapama na glavama.
Vidio sam tamo nekoliko dežurnih komunista s FB, koji marljivo bubaju slike na FB prenoseći atmosferu zavidnicima, barem oni (one) tako misle.
Užasnut sam sjeo u auto i put Zagreba.
Ovi koji „slave“ Titov rođendan, pišaju po njegovom liku i djelu.
Žešće od Keleminca i njegovih postrojenih dimnjačara.
U sjećanje sam prizvao dernek u Čavoglavama.
Isti kurac, drugo pakovanje.
Isprepleteni su, poput zapetljanih konopa…
Sve je isto, samo njega nema…
